Vrlo je malo ljudi koji su se odvažili obići cijeli svijet pješice, još je manje onih koji su taj pothvat uspješno okončali, a samo je jedan koji je na tome putu imao i četveronožnog suputnika. I još je k tome hrvatskog podrijetla! Tom Turcich, 33-godišnji Amerikanac iz New Jerseyja čiji korijeni sežu upravo u Hrvatsku, postao je 10. osoba koja je ostvarila taj izvanredan pothvat, dok je njegova družica Savannah bila prvi pas kojemu je to uspjelo.
Trijumfalan završetak sedmogodišnjeg putovanja dugog 48.000 kilometara bio je 21. svibnja ispred kuće njegovih roditelja u Haddon Townshipu, gdje su ga, uz obitelj, dočekali prijatelji, susjedi, brojni znatiželjnici i medijske kuće, među njima i CNN
– Bilo je nadrealno. Dugo sam zamišljao kako će izgledati kraj. A kada se to naposljetku dogodilo, ljudi su se poredali uzduž ulice prateći me na posljednjim kilometrima. Primaran osjećaj povratka kući bilo je samo olakšanje – izjavio je Tom Turcich upravo na mjestu gdje se prije sedam godina otisnuo u avanturu života.
U čast pokojne prijateljice
Inspiracija za putovanje proizašla je iz tragičnoga gubitka 2006. godine, kada je njegova prijateljica iz djetinjstva Ann Marie poginula u nesreći na jet-skiju u dobi od samo 17 godina.
– Njezina je smrt bila vrlo formativna za mene. Bila je puno bolja osoba nego ja i osvijestio sam da ću jednog dana umrijeti i da se to može dogoditi svakog trenutka. I počeo sam sve preispitivati – ispričao je novinarima.
Turcich, kojeg mediji uspoređuju s Forrestom Gumpom, likom kojeg je u istoimenom filmu utjelovio Tom Hanks, odlučio je da mu u životu trebaju putovanja i avantura te se upustio u istraživanje načina na koje bi to mogao ostvariti. Kada je naišao na priču o Stevenu Newmanu, upisanom u Guinnessovu knjigu rekorda kao prva osoba koja je hodala oko svijeta, i o pješačkom avanturistu Karlu Bushbyju, koji još od 1998. pješice obilazi svijet, Turcich se odlučio i sam prihvatiti taj izazov.
– Hodanje se činilo kao najbolji način da razumijemo svijet i budemo prisiljeni istraživati nova mjesta. Nisam samo želio otići u Pariz i Machu Picchu, stvarno sam želio razumjeti svijet i vidjeti kako ljudi žive iz dana u dan – prisjetio se Tom.
Ubrzo je počeo planirati rutu, istovremeno pokušavajući prikupiti novac za svoja putovanja. Uspio je uštedjeti dovoljno da izdrži otprilike dvije godine na putu tako što je radio ljeti tijekom studija. No, malo prije polaska, vlasnik lokalne tvrtke Philadelphia Sign doznao je za njegove planove i odlučio sponzorirati njegove putešestvije. Gotovo devet godina nakon što je došao na ideju da se upusti u pustolovinu, Turcich je napravio prvi korak u svom hodu oko svijeta.
Na put je krenuo 2. travnja 2015., netom prije svog 26. rođendana, gurajući dječja kolica u kojima su bili planinarska oprema, vreća za spavanje, laptop, digitalni fotoaparat i plastični sanduk u koji je spremao hranu. Tijekom prve faze putovanja hodao je od New Jerseyja do Paname, no čini se da mu je već u startu nedostajao suputnik. Četiri mjeseca poslije pronašao ga je u tada četveromjesečnoj mješanki Savannah koju je udomio iz skloništa za životinje u Austinu, u državi Teksas.
Iako u početku nije imao namjeru nabaviti psa, Turcich se teško opuštao, posebno dok je spavao u kampovima i stalno se budio tijekom noći, uvjeren da "čuje kako nešto dolazi". Smatrao je da će mu pomoći dlakavi prijatelj koji noću može "čuvati stražu", što se pokazalo točnim.
Turcich kaže da je svoju rutu osmislio imajući na umu dva glavna faktora: želio je "posjetiti svaki kontinent i putovati sa što manje birokratskih problema". Američki Hrvat i njegova ljubimica tijekom svoje šetnje svijetom zajedno su prošli sedam kontinenata i 38 država, hodajući danju 29 do 38 kilometara i kampirajući noću.
Na putovanju, koje je dokumentirao na Instagramu i svom blogu The World Walk, neizbježno je doživio brojne uspone i padove, uključujući poziv na lokalna vjenčanja u Turskoj i Uzbekistanu te prijetnje nožem tijekom boravka u Panami. – Kad ste vani u šetnji i sve vrijeme provodite sami, stvarno morate biti dobro društvo samome sebi. Pogotovo zato što ste cijelo vrijeme izloženi vremenskim nepogodama, pa mi često uopće nije bilo zabavno. Definitivno je bilo trenutaka kada jednostavno nisam bio na dobrome mjestu i razmišljao sam:
"Što radim ovdje? Mogao bih biti sa svojom obitelji i prijateljima, a umjesto toga hodam po ovoj hladnoj kiši u Njemačkoj." Ali nikad ne bih prestao – prisjetio se Tom Turcich, koji na putovanju života nije propustio posjetiti zemlju svojih predaka, Hrvatsku.
Dres naše reprezentacije
Prvi je put kročio u Hrvatsku 2019. godine i ostao nešto više od dva mjeseca. Boravio je kod rodbine na Krku, koja mu je pokazala kuću njegova prapradjeda, kuću njegova pradjeda i groblje duboko u otoku gdje je većina prezimena na nadgrobnim pločama identična njegovu, Turčić. – Bilo je nadrealno iskustvo vidjeti svoju lozu tako jasno. Otok je bio prekrasan. Cijela Hrvatska je bila lijepa – kazao je za portal Croatia Week proteklih dana, a potom ispričao ponešto i o svom hrvatskom nasljeđu.
– Moj pradjed s očeve strane bio je Hrvat. On i dva njegova brata došli su s Krka u Ameriku početkom 1900-ih. Moj pradjed nastanio se u Philadelphiji, dok su se druga dva brata nastanila u Chicagu. Otac mi je usadio osjećaj za hrvatsku baštinu iako se nikad nije vratio u domovinu. Ali uvijek sam imao dres hrvatske nogometne reprezentacije – ispričao je Tom.
Inače, Guinnessov svjetski rekord postavlja uvjete za obilazak pješice kao putovanje od 18.000 milja (oko 30.000 kilometara) i prelazak četiriju kontinenata – cilj koji je Turcich premašio. Planirao je kako će putovanje trajati nešto više od pet i pol godina, što se pokazalo prilično točnim. Cijelo je putovanje na kraju trajalo sedam godina, uglavnom zbog dva značajna kašnjenja. Prvo se dogodilo kada se Turcich razbolio od bakterijske infekcije, od koje se oporavljao nekoliko mjeseci, a drugo je bilo zbog pandemije koronavirusa.
Nakon što je na putovanju oko svijeta izlizao i usput bacio 38 cipela, Tom se naposljetku vratio kući, na tlo SAD-a.
Danas uživa u ponovnom povezivanju s prijateljima, provodeći vrijeme s obitelji i djevojkom, koju je upoznao tijekom posljednje etape putovanja. Usredotočen je na pisanje memoara o svom putovanju, dok se Savannah prilagođava stalnom boravku na jednome mjestu. Na pitanje žudi li za povratkom na cestu, Turcich kaže da mu to nije ni nakraj pameti. Dapače, ne planira tako skoro izići iz svoje ulice.
