I na ovim predsjedničkim izborima, jer su kandidati izjednačeni, mogao bi presuditi američki izborni sustav, čija je osnova zamišljena još pri nastanku ustava 1789. godine. Dvije su razlike između američkog i uobičajenih sustava. Amerikanci ne glasuju direktno, nego preko posrednika, tzv. elektora. Elektore biraju stranke, to su uglavnom istaknuti članovi u koje vodstvo ima povjerenje. Svaka država ima pravo na određen broj elektora, ukupno ih je 538, ali tako da male države imaju više elektora nego što bi im pripadalo po broju stanovnika, pa su time zakinuti birači u većim državama, njihov glas vrijedi manje. K tome, kandidat koji u nekoj državi osvoji najviše glasova, dobiva sve elektorske glasove u toj državi, osim u dvije.
Bush imao manje glasova
Zato kandidati i ne polažu previše pažnje državama u kojima premoćno vode, tamo protivnik neće dobiti nijedan elektorski glas. Unatoč sustavu koji ne jamči da će onaj kandidat koji dobije više glasova birača i postati predsjednik, predsjednici su redovito postajali oni kandidati koji su dobili više glasova birača, praksa je bila demokratskija od propisa. Samo četiri puta do sada to se ipak dogodilo, a najviše vike bilo je 2000. godine kad je Al Gore izgubio iako je dobio 500 tisuća glasova više od Georgea Busha mlađeg.
Gore je dobio malo manje od 51 milijuna glasova birača, Bush 50,5 milijuna. Nekoliko stotina glasova na Floridi, čije je ponovno prebrojavanje zaustavio Vrhovni sud, odlučilo je u korist Busha, donijelo mu svih 29 elektorskih glasova iz te države i pobjedu. Nakon toga rasplamsale su se rasprave o reformi, ali ustavni amandmani u SAD-u ne donose se tako lako kao u nas. Demokratska stranka, oštećena Goreovim porazom, radi na usvajanju novih pravila, kojima bi bile uvedene promjene bez ustavnih amandmana. Kad bi sve države to usvojile, kandidat koji osvoji većinu glasova birača u cijelom SAD-u dobio bi sve elektorske glasove i više ne bi bilo moguće da netko s manje glasova uđe u Bijelu kuću. Međutim, zasad je samo mali broj država, tamo gdje vladaju demokrati, to usvojio i na ovim izborima ostaje sve po starom. U medijima se već nagađa da bi sad na gubitku mogao biti republikanski kandidat, prema anketama Romney dobiva više glasova birača, ali Obama dobiva više elektorskih glasova, jer ima malu prednost u desetak neodlučnih država. U svom radu o američkom izbornom sustavu prof. dr. Robert Podolnjak sa zagrebačkog Pravnog fakulteta ističe kako bi upravo takva situacija, ako zbog zastarjelog sustava izgubi republikanac, mogla dovesti do promjena. Republikanci su, naime, zagovornici čuvanja tradicije i na ovom planu, ali bi se mogli predomisliti ako budu oštećeni.
Strah od izravnih izbora
“Elektorski kolegij jedini je preostali institucionalni dinosaur prohujale republikanske ere”, ocjenjuju mnogi. Republikanci su, nakon što su pobijedili u građanskom ratu i ukinuli ropstvo, naime, dugo bili nedodirljivi na vlasti, još od vremena prvog republikanskog predsjednika Abrahama Lincolna. Prije 40 godina osnovana je komisija za reformu tog sustava i ustanovila da je elektorski sustav “arhaičan, nedemokratičan, složen, dvosmislen, indirektan i opasan”, citira dr. Podolnjak u svom radu. Unatoč svemu, sustav nastao iz straha osnivača SAD-a od izravnih općih izbora, pa se više vjerovalo uglednim građanima – elektorima, opstao je, uz neke promjene, do danas. Neobično je što je u SAD-u i takav sustav davao iste rezultate kao i izravni izbori, kao što je i njihov ustav, uz amandmane, izdržao test stoljeća. No, to je još samo jedna od razlika u odnosu na Europu. U SAD-u, primjerice, ustav uopće ne jamči građanima pravo da biraju predsjednika. K tome, biračko pravo nemaju zatvorenici ni državljani SAD-a koji žive u Portoriku.
>> Još vjerujem da Obama može promijeniti svijet
>> Za Romneya sam jer promiče rad, a ne život od socijale
>>Sve o Obaminoj i Romneyjevoj utrci pratite u našoj specijalnoj rubrici Američki izbori
Ukupno ima 538 elektorskih glasova (koji su davno ustanovljeni, baš zato da države s malim brojem stanovnika imaju malo veći utjecaj) koji se ovako slože: - 435 kongresmena (prema broju stanovnika u okrugu, otprilike jedan za svakih 65000 stanovnika), 100 senatora (iz svake države po dva, bez obzira na veličinu države), 2 senatoa iz glavnog grada Washington, D.C. i predsjenik Senata (da ih bude neprani broj ukupno 103) koji je Potpredsjednik SAD. Tako je onda određena nužna većina elektorskih glasova da bi se pobijedilo na predsjedničkim izborima. Postoji uhodana tradicija gdje značajne države su predodređene (većina stanovništva) za demokratskog kandidata (nose plavu boju, recimo Kaliofornija, New York, itd)) i republikanskog kandidata (nose crvenu boju, recimo Texas, Colorado, itd.).