Splitskom trajektnom lukom odzvanjalo je “Bitola, moj roden grad”. Malo tko bi to očekivao s nosača aviona USS Harry S. Truman, ponosa 6. flote. Naš domaćin s Trumana Blagoja Petkovski, američki Makedonac, prisjetio se svoje domovine pa je, da bi nam dokazao da nije izgubio veze, zapjevao onu iz grada svojih korijena.
Internet samo za časnike
– Zadužen sam za odnose s javnošću, uživam biti na ovom brodu. Ima nas oko 5000, ali svi smo kao obitelj – kaže Petkovski dok se vozimo prema Trumanu.
Ljepotan od 333 metra zauzeo je pola Bračkog kanala te izaziva strahopoštovanje. Nadimak mu je “Usamljeni ratnik”, a u Split je stigao na nekoliko dana i onda kreće prema Siriji. Trebao bi biti potpora u obračunu s ISIL-om.
– Bit ćemo tamo negdje – vješto skriva odgovor Petkovski o planovima nakon Splita.
O impresivnom nosaču i njegovoj razornoj sili više-manje sve se zna. Ta pista s više od 80 letjelica koje se mogu vidjeti samo u ratnim filmovima izgleda impresivno. A sam život na brodu...
– Uživam u svakom trenutku provedenom ovdje. Služi se četiri godine, a onaj tko ostane 20 godina, ide u mirovinu. To je moj plan, želim ostvariti mirovinu na ovom brodu – kazuje Petkovski.
Spektakularni nosač aviona pravi je mali grad na kojem je alkohol strogo zabranjen, piju se samo sokovi i voda. Na brodu je niz televizora, kažu da ih ima više nego telefona. Internetom se mogu služiti samo zapovjednici, časnici. Obični vojnici mogu samo sanjati o luksuzu, za njih su rezervirane donje palube. Legenda kaže da se dva brata, koja su u isto vrijeme bila na brodu, osamnaest mjeseci nisu uspjela sresti.
Prijateljice noći
Obilazak nosača sveo se na uzletnu pistu s parnim pogonom kojim izbacuje zrakoplove i komandni most. Zapovjednik Ryann Scholl biranim riječima govorio je o organiziranoj Hrvatskoj ratnoj mornarici, nazvao ju je partnerskom. Jedini je Hrvat na brodu 21-godišnjim Zagrepčanin Alen Samardžić koji je u SAD otišao kao dvogodišnjak.
– Kratko sam tu, tek par mjeseci – kaže Samardžić.
Brojni članovi posade jedva su čekali kročiti na splitsko tlo, u kolonama su čekali na izlazak, razmiljeli se po gradu. Autobusi iz luke voze ih u šoping-centre, a prva želja im je – McDonald’s. Osim brze hrane čekale su ih i ljepotice noći: u Split su pohrlile brojne prostitutke iz ovih krajeva željne zarade. Navodno je najniža cijena 500 dolara. No, posada je dobila i upute o ponašanju, s posebno naznačenom naredbom – “kontrolirajte temperament”.
>> Moćni USS. Harry S. Truman usidrio se ispred Splita
Interesantno nitko ne komentira kako to američki profesionalni vojnici odlaze u mirovinu sa 20 godina staža i tamo ih nitko ne proziva, ne vrijeđa, a sa tom mirovinom (kao vojniku razini prosječne plaće u SAD) može živjeti životom dostojnom čovjeka , iako nisu morali direktno spašavati živote svojih sunarodnjaka. sa druge strane uočljivo j ekonstantno vrijeđanje i omalovažavanje hrvtaskih profesionalnih vojnika koji i ako imaju 40 godina staža završavaju skoro kao socijalni sčučakjevi , kao i oni protjerani sa 20 godina staža i koji su direktno spašavli živote gomili smeća za nagradu gomila smeća posebno onih sa diplomicama prava, ekonomije, politologije, filozofskog , pedagoškog i ostalih inkubatora parazita i štetočina te ostalih kojekkavih svjedodžbi svakodnevno proziva umirovljene vojnike i gleda kako da im se što više zagorča život , da bi sa druge strane smeće imalo više za sovja orgijanja, oblokavanja i provode jer ipak se radi o ljudskom smeću koje čini veliku većinu u ovoj državi