Je li ograničavanje manjinskih prava, prvenstveno srpske nacionalne manjine, civilizacijski korak unatrag? Pitanje je to koje se postavlja nakon što je Domovinski pokret jasno naznačio da inzistira na saborskoj većini i Vladi bez Srba. Hoće li DP, ako sklopi savez s HDZ-om i formira novu Vladu, kasnije otvoriti još neka pitanja o pravima srpske manjine, na koju je očito posebno fokusiran? Treba li društvo reagirati? Bivši predsjednik države Ivo Josipović smatra da su manjinska prava uglavnom dobro uređena, a to sudjeluju li manjine u Vladi ili ne sudjeluju sigurno nije ograničavanje prava.
– To nema nikakve veze s ograničavanjem prava. Pa zašto bi manjine morale biti u Vladi?! Već i prije nisu bile. A ako sad budu u Vladi – dobro, a ako ne budu – opet dobro. Bitno je da manjine imaju svoja Ustavom zajamčena mjesta u Saboru. To je njima zajamčeno Ustavom i Ustavnim zakonom. A na pitanje što ako bi nekome palo na pamet mijenjati ili dovoditi u pitanje ta Ustavom zajamčena mjesta u Saboru za zastupnike koji su predstavnici manjina, moj je odgovor da to ne treba raditi. Iako, ima država u kojima manjine nemaju čak ni zajamčene zastupnike pa nitko ne misli da su oni time zakinuti. No osobno to nikada ne bih napravio. To što mi imamo zajamčena zastupnička mjesta za manjine civilizacijski je doseg koji trebamo poštovati. No ima li tu nekih finesa koje bi se mogle urediti? Mislim da ima, a to je tema za širu analizu – ističe Josipović.
Politologinja i politička analitičarka Marijana Grbeša smatra da bilo kakav zahtjev za smanjenje manjinskih prava, ucjene da srpska manjina ne treba sudjelovati u vlasti ili bilo što slično na tom tragu, "apsolutno predstavlja civilizacijski korak unatrag, suštinski, a svakako i simbolički, pogotovo kada je u pitanju srpska manjina, ali i manjine općenito".
– Radi se o primitivnom zahtjevu koji nema nikakve veze sa suštinski bitnim stvarima koje treba unaprijediti u ovoj zemlji. To što imamo manjine i što manjine sudjeluju u vlasti nešto je čime bismo se trebali ponositi, a ne nešto što sljedeća vlast treba opstruirati. To je problematično i na simboličnoj razini. Ni mandataru, koji god bio, ako se radi o nekome tko ima centristička ili lijevo-liberalna uvjerenja, nekome tko je suvremeni premijer, takav tip zahtjeva u kontekstu Europske unije i suvremenog multikulturalnog društva ne može biti nešto što će mu se svidjeti i na što će gledati blagonaklono. Takva vrsta zahtjeva je ne samo konzervativna nego, u kontekstu suvremenog okruženja, i duboko primitivna – zaključuje M. Grbeša. Načelno, nisu sva prava etničkih i kulturnih manjina na istoj razini važnosti, ističe sociolog Dragan Bagić.
– U tom smislu se na ovo pitanje ne može odgovoriti općenito. Zasigurno postoje neka prava koja uživaju nacionalne manjine u Hrvatskoj o čijoj reviziji se može voditi racionalan dijalog u demokratskom društvu, dok druga sasvim sigurno nisu takva da bi se o njima trebalo otvarati razgovor. No nikada nije problem u propitivanju pojedinih prava nego u motivaciji koja stoji u pozadini otvaranja takve rasprave. Ključno je pitanje otvara li netko raspravu s namjerom da unaprijedi hrvatsko društvo, da unaprijedi s jedne strane integraciju kulturnih manjina u društvo (mi ćemo, uostalom, uskoro imati nove kulturne manjine kojima ćemo se morati baviti), a s druge da omogući instrumente za očuvanje i razvoj njihova specifičnog identiteta. Ili se pak takva rasprava otvara da bi se u društvenom ili političkom smislu neka skupina dodatno marginalizirala i njihov identitet potisnuo iz javnog prostora – zaključuje Bagić. Analitičar Božo Skoko ističe da je Hrvatska u EU prepoznata kao država koja ima jedan od najliberalnijih odnosa prema manjinama, što je nešto na što se treba biti ponosan.
– Hrvatski model prema pojedinima manjinama, odnosno manjinskim pravima čak je predmet izučavanja na nekim europskim institucijama. Zato nema razloga da idemo unatrag. Međutim, pogrešno je izjednačavati kvalitetu odnosa prema nacionalnim manjinama isključivo kroz broj manjinskih mandata u Saboru. Hrvatska je specifična u Europi po tolikom broju zajamčenih mjesta u Saboru za predstavnike nacionalnih manjina. Izborni sustav je posložen tako da njihov mandat po broju glasova ne "teži" kao ostali mandati, a prilikom odlučivanja je jednako vrijedan, što se najbolje vidi prilikom slaganja većine. Dakle, netko tko je izabran s nekoliko stotina glasova jednako odlučuje kao netko tko je izabran s možda 20.000 glasova. I svakako bi taj problem valjalo mudrije riješiti. Dakle, glas manjina mora se čuti u Saboru, ali struka treba definirati kako a da se ne narušava pravo jednakosti glasa, odnosno težina mandata, uz pozitivnu diskriminaciju manjina. U prilog tome govori i činjenica da su predstavnici manjina sve više zastupljeni i na listama raznih političkih stranaka te da vodeće stranke jako dobro zastupaju manjinska prava. Ovakav način zastupanja vrlo često predstavlja medvjeđu uslugu manjinama jer se preko njihovih leđa prepucavaju druge političke opcije i stvara se percepcija kako oni vuku ključne konce u hrvatskoj politici budući da su posljednjih izbornih ciklusa jezičac na vagi – napominje Skoko koji ne smatra da bi se na bilo kakav način automatski smanjila kvaliteta manjinskih prava ako SDSS ne bude dio većinske koalicije. Prava se ostvaruju nizom zakonskih akata, praksi, ali i politika i većina njih nije nužno povezana s time jeste li u vladajućoj opciji ili ste neutralni.
– Kad su u pitanju predstavnici srpske manjine u parlamentu, moramo biti realni i priznati da u proteklom mandatu nijednom nisu bili kamen spoticanja kad god se radilo o nacionalnim interesima. Dapače, podržali su i neke zakone poput onih vezanih uz braniteljska prava, hrvatski jezik, potporu Ukrajini i slično, zbog kojih su se možda zamjerili Beogradu. Zato mislim da je mudrije da budu uz vladajuće u Zagrebu nego da se okrenu Vučiću i njegovim ekstremnim politikama. Upravo radikalne politike Miloševića, Šešelja i ekipe, pa i Vučića u mladosti, nanijele su im golemu štetu proteklih desetljeća i uteg kojeg se još teško rješavaju. Drago mi je da su toga svjesni i da vode racionalniju politiku sukladno zajedničkim interesima u Hrvatskoj, a sve manje dopuštaju da budu destabilizirajući element tzv. srpskog sveta – ističe Skoko.
POVEZANI ČLANCI:
Politički analitičar Tonči Tadić kaže da je svojedobno bio jedan od četiri saborska zastupnika koja su u Saboru glasala protiv Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.
Recipročna prava
– Međutim, kao legalist moram poštovati zakonski sustav. Istaknuo bih da je u tom trenutku HDZ u cijelosti podržavao taj Ustavni zakon, pa tako i svi sadašnji članovi DP-a koji su u tom trenutku bili članovi HDZ-a. Nitko od njih nije tada ni pisnuo protiv tog zakona. Molio bih ih da, kad govore o dosljednosti, ne zaborave taj dio vlastite političke povijesti, kad su šutjeli prilikom donošenja zakona. "Ili reci sad ili šuti zavijek", a oni su odabrali šutnju pa neka prihvate stečena zakonska prava. Bit će iznimno komplicirano objasniti bilo kome u EU zašto Hrvatska smanjuje manjinska prava. Jest da su ona riješena na način koji nije uobičajen u EU i da bi bilo bolje da su uvijek riješena po reciprocitetu, ali na tome se radi. Hrvatska Vlada, posebno ova, inzistira na recipročnim pravima nacionalnih manjina, kako manjina iz susjednih država u Hrvatskoj, tako i hrvatske manjine u susjednim državama, i to je standard. Ako Hrvatska jednostrano smanji prava radi zahtjeva ove ili one stranke u vladajućoj koaliciji, to posljedično vodi do lošije pregovaračke pozicije Hrvatske o pravima hrvatske manjine u susjednim državama – kaže T. Tadić.
Vodi li odluka DP-a da sa srpskom manjinom ne želi u koaliciju i do zadiranja u neka druga njihova prava te treba li društvo na bilo koji način u ovom trenutku reagirati, pitali smo i ustavnu stručnjakinju Sanju Barić, predstojnicu Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.
– U ovoj fazi to je isključivo politička priča. Ustavnopravno, oni mogu složiti Vladu kakvu god žele. Druga je stvar što možemo presumirati kakve su buduće politike, ali dok nema zakonodavnih prijedloga koji krše Ustav, odnosno Ustavni zakon o nacionalnim manjinama, možemo imati samo politički "filing", ali nemamo načina za ustavnopravno reagiranje – kaže Barić.
O uvjetu DP-a politički analitičar Ivan Rimac kaže:
– Ako se radi o pravima srpske manjine, i to baš ovako ciljano, očito je riječ o pokušaju da se ta prava ograniče ili promijene samo za ovu nacionalnu manjinu. To što su Srbi zastupnici u Saboru ne bi trebalo nikoga smetati niti bi to trebalo smetati bilo koga tko formira vlast jer su oni građani Republike Hrvatske i njihovi predstavnici – kaže Rimac.
– Zahtjev DP-a da se iz saborske većine izbace baš predstavnici srpske nacionalne manjine može pokrenuti negativne trendove u društvu – kaže Rimac ističući da to implicitno može predstavljati govor mržnje i generirati i stvarne fizičke akcije koje bi mogle biti ekstenzija tog govora mržnje.
Manjine imaju 8 mjesta u saboru što je previše. Doslovno nam oni odlučuju tko je na vlasti. Mnoge države u EU uopće nemaju garantirana mjesta manjinama. Tako treba i kod nas.