Rođen je 27. siječnja 1946. u Beogradu, Srbija. Njegovi roditelji, Andrija Hebrang stariji i Olga Strauss Khon, su po završetku rata otišli u Beograd gdje je njegov otac bio visoki dužnosnik u novoj komunističkoj vlasti.
Njegov otac bio je partizan, jedan od vodećih osoba Komunističke partije Hrvatske. Bio je ministar industrije, član Politbiroa KPJ. Zagovarao je hrvatske interese. 1948. je isključen iz Politibiroa i KPJ.1949. je ubijen.
Njegova majka Olga, djevojačkog prezimena Strauss, je židovskog podrijetla, iz Pakraca. Otišla je u partizane gdje je upoznala Andriju Hebranga s kojim se na kraju rata vjenčala. 1948. kad su joj uhitili muža, odvedena je u zatvor jer nije htjela svjedočiti protiv njega. U zatvoru je provela 12 godina.
Andrija je tada sa sestrom i bratom prebačen u Zagreb kod tete Ilonke Gobec, čiji je suprug u to vrijeme bio osuđen na Goli otok. Živjeli su skromno u Kustošiji. Prvo pismo od majke dobio je 1957. kada je imao 11 godina. Ona do tada nije znala da su joj djeca živi, govorili su joj da su pomrla u domu. I djeca su mislila da je ubijena.
Nakon godinu dana otišli su joj u posjet u Požarevac. Razgovarali su preko ograde. Njihova majka je samo plakala. „Sve je bilo nestvarno“, poslije će reći. Pustili su je na slobodu 1960. Tada je promijenila prezime u Markovac da bi lakše našla posao
S pet godina Andrija Hebrang mlađi je naučio čitati. Dok je išao u osnovnu školu, kako je nosio prezime Hebrang, stalno je bio meta djeci koji su ga prozivala kao potomka „narodnog neprijatelja“. Djeca su za njim znala pjevati „proklet bio izdajico svoje domovine“, i slično. Kaže da mu je djetinjstvo prošlo u gladi i svađama.
Pohađao je gimnaziju. Svirao je klavir i trenirao košarku i veslanje. Nakon mature upisao je Medicinski fakultet. Tijekom ljeta radio je preko Student servisa u Tvornici ulja Zagreb. Utovarao je bačve od 30 kilograma u kamione. Također je na panoima na Zagrebačkom velesajmu drvofiksom lijepio velike fotografije.
Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1971. Od 1972. do 1975. završio je poslijediplomski studij na PMF-u u Zagrebu. Specijalizacirao je radiologiju. Magistrirao je 1975. a doktorirao 1980. Od 1985. redoviti profesor na Medicinskom fakultetu. 1987. bio je predstojnik Kliničkog zavoda za dijagnostiku i intervencijsku radiologiju Kliničke bolnice „Merkur“ u Zagrebu.
Uoči demokratskih promjena 1990. priključuje se HDZ-u. U prvoj hrvatskoj vladi je ministar zdravstva. Bio je član Kriznog stožera 1991. koordinator Saniteta oružanih snaga. 1992. je izabran u Izvršni odbor HDZ-a a od 1995. je potpredsjednik te stranke.
Te godine je izabran za saborskog zastupnika. 1996. je postao predsjednik Liječničkog konzilija predsjednika Republike. Nakon smrti ministra obrane Gojka Šuška 1998. je postavljen za ministra obrane. Kratko je bio na toj dužnosti. Otišao je zbog sukoba unutar stranke. Povukao se iz političkog života. Otišao je na dužnost predsjednika Upravnog vijeća Kliničke bolnice „Dubrava“.
2000. je smijenjen. 2001. s Miroslavom Tuđmanom osniva HIP. Na izborima u Zagrebau ulazi u skupštinu kao gradski vijećnik. 2002. se ponovno vraća u HDZ na nagovor ive Sanadera. Na stranačkom saboru, na kojemu je Sanader pobijedio Ivića Pašalića, izabran je za potpredsjednika HDZ-a
Nakon pobjede HDZ-a na parlamentarnim izborima 2003. potpredsjednik je Vlade te ministar zdravstva i socijalne skrbi. 2004. je otišao na operaciju u Austriju. Dio javnosti je to protumačio kao njegovo nepovjerenje u hrvatski zdravstveni sustav. Slijedeće godine je dao ostavku.
Na izborima 2007. ponovno je saborski zastupnik. Bio je i šef Kluba zastupnika. Na predsjedničkim izborima 2009. bio je kandidat HDZ-a. Ispao je u prvom krugu nakon osvojenih 12.02 posto glasova.
Hebrang je 2011. otišao iz Sabora i od tada je izvan politike. U mirovini je, ali i dalje radi. Profesor emeritus je na Medicinskom fakultetu.
U braku je sa Danijelom Vrhovski, doktoricom biokemije. Imaju troje djece. Žive u Zagrebu.
Vrlo lako se okreće i nikada ne znaš s koje strane će zapuhati vjetar kada on progovori.