Andro Vlahušić već šest godina vodi Dubrovnik, najbogatiji grad Hrvatske. Drugi mandat odradio je samo polovično jer su mu ga politički oponenti nakon dvije godine prekinuli neizglasavanjem proračuna. Sada se bori za treći mandat, a s nama je porazgovarao o aferama koje su ga pratile, ali i "ludim" idejama i planovima koje ima za svoj grad.
:: Vrhovni sud potvrdio je vašu presudu u slučaju Šipan, ali je snizio kaznu na šest mjeseci zatvora uvjetno.
Poštujem odluku Vrhovnog suda, neću se žaliti, i hvala Bogu da je sve to iza nas. Dobro je i da je prije izbora i dobro je da sam slobodan čovjek. Nemam više moralne dileme. Sud je svoje odradio, to je sve okej, nemam nikakvih primjedbi na to. Ono što je bitno jest da ovo nije pitanje afere Šipan, nego afere Dubrovačkih zidina, kome one trebaju pripadati. Denis Orlić, predsjednik Društva prijatelja dubrovačke starine (svjedok u procesu Šipan, op.a.) laže i njega ću tužiti, a Pero Vičan (suokrivljenik u istom procesu, op. a.) šuti jer mu je u interesu. I to je ta utakmica i ja ću to vratiti natrag.
:: USKOK je pokrenuo istragu protiv vas i zbog slučaja Revelin, odnosno pogodovanja pri davanju dvorane u toj tvrđavi u najam?
Odlučili smo riješiti pitanje buke i zabave u gradu, smjestili smo te sadržaje u tvrđavu iz koje buka ne izlazi. Napravili smo jedan od najboljih klubova u Hrvatskoj bez kriminala, droge, prostitucije, svega onoga što ide uz taj oblik zabave, provedena je sva procedura, obavio je to Upravni odjel za nekretnine koji se time bavi godinama i u kojem su ostali svi ljudi koje sam zatekao iz HDZ-ova razdoblja. Svaki potpis, paraf, aneks, sve su napravili, potpisali, donijeli meni na stol... Gradu to donosi godišnje 2 milijuna kuna, državi 8-10 milijuna kuna za poreza, porez na alkohol, PDV... A grad od zabave godišnje generira 100 milijuna kuna. Revelin je samo na čelu te priče, čisto 1:1. Uza svu tu proceduru, vjerojatno bi onda u Hrvatskoj, po zapovjednoj odgovornosti, svi premijeri, gradonačelnici, po istom modelu, trebali biti u istražnom postupku, a pogotovu što ovaj posao donosi zaradu, a prije toga je nije bilo.
Dakle, ovo nije posao pri kojem smo mi mijenjali financijske elemente ugovora pa nekoga mogli oštetiti. Ne, ne može se ništa oštetiti ako prije nije postojalo. Može se postaviti jedino pitanje je li se moglo više zaraditi. Pa onda bi vjerojatno svi dužnosnici u Hrvatskoj sigurno bili na robiji, i to doživotnoj jer se sigurno u svakom poslu u Hrvatskoj moglo više zaraditi!
:: Uz presudu i ovu istragu, je li se moralno kandidirati za gradonačelnika?
Za 10 godina ćemo pitanje morala dovesti u neke druge kontekste, ali neka prođe 10-15 godina pa će onda biti sve jasno. Zasad jednostavno ne želim o tome govoriti.
Tučem se da vratim gradu
:: Spomenuli ste zidine. Kao gradonačelnik vodili ste borbu na dva ratišta, borili ste se s Društvom za zidine i obitelji Lukšić za žičaru?
Želim vratiti imovinu gradu, pitanje je teorijske, ljudske, praktične i kakve god želite naravi. Ako imate imovinu koja vama pripada, a to su zidine koje pripadaju građanima Dubrovnika, i date je nekome na upravljanje protivno zakonu, što je onda uopće zadatak tijela lokalne uprave? Uz žičaru, to su dva najisplativija posla, od vađenja nafte, prodaje oružja ili droge, to je sve znatno manje profitabilno od naplate za zidine i prodaje ulaznica za žičaru. I jedno i drugo je imovina grada, ljudi koji idu na Srđ, idu gore da bi gledali Dubrovnik iz zraka. Trošak 40 milijuna kuna, 400 tisuća ulaznica, čista dobit više od 70 posto. Zidine, gradsko vlasništvo 1:1, trošak je 5 posto, a 95 posto je čista zarada. Naše vlasništvo, građana Dubrovnika. I sad zamislite – gradonačelnik koji predstavlja javnu vlast tuče se da to vrati, a država ga ganja zbog toga. To je da se zapitaš u kakvoj to državi živiš, koje su to vrijednosti društva? Smatraju da se 100-postotno javno vlasništvo ne treba vratiti natrag u javno vlasništvo, onda je očito netko u krivu, ili ja ili cijelo društvo, ne može me nitko uvjeriti da javno vlasništvo ne bi trebalo biti vraćeno vlasniku. Ja sam tu toliko sretan da me ganjaju, da me tuže, udaraju, zatvaraju jer znam da ću na kraju pobijediti jer je normalno da javno vlasništvo bude vraćeno onome kome pripada, a to je grad Dubrovnik. Čiji je interes da ja ne budem izabran, samo krupnog kapitala i privatnog kapitala, nikoga drugoga, ja nisam ostvario materijalnu korist ni za zidine ni za Revelin, kažu da nisam zaradio dovoljno, a zaradio sam 100 milijuna kuna godišnje za zajednicu, i to nije dovoljno. Da me se želi ukloniti, želi. Pravim totalni urnebes u dubrovačkom i hrvatskom političkom životu i nisam poželjan. Ja kao osoba znam se smijati, zajebavam se, znam sve ugostiti, znam napraviti večere, i ljudima je lijepo sa mnom, ali pravim urnebes. Mi smo smanjili proračun grada iz prireza i poreza za više od 50 posto, a u stalnom smo suficitu, stalno razvijamo nove projekte, prihod od imovine smo povećali tri-četiri puta. Na kraju mog gradonačelničkog mandata, ne znam kad će biti, sada ovaj ili neki drugi, cilj mi je da prihod od imovine bude milijardu kuna. A kad sam postao gradonačelnik, više smo plaćali za održavanje nego što smo zarađivali. A ovdje neto dobit od imovine u gradu može biti milijardu kuna, a po stanovniku samo od imovine u gradu može iznositi do 25 tisuća kuna.
:: Spomenuli ste Srđ. S projektom golfa na Srđu bila je cijela drama, prosvjedi, referendum, ali sad se čini da je sve stalo?
To je još jedan od mojih neortodoksnih načina razmišljanja, kao za žičaru, tako i za Srđ. Pusti ljude da rade, a kad počnu raditi, onda neka lijepo gradu plate poreze, vrate sve gradu jer, ako im ne daš da grade, kako ćeš onda uopće zarađivati. Za Srđ je Vijeće za kulturna dobra dalo suglasnost za radove na tvrđavi i očekuje se da će investicija za tvrđavu, koja je gradska, vlasništvo grada, kada se uredi, nakon 30 godina, biti 15 milijuna eura. Rade se svi projekti infrastrukture, cesta, vodovod, pročistač, zacjevljenje, projekti kuća... Rade se projekti za oba igrališta, sa 9 i 18 rupa, a oni su već platili oko 600 tisuća kuna penala jer su kasnili u vezi s tvrđavom. Ali sad će Ministarstvo kulture i grad morati dati papire i dozvole da bi mogli investirati oko 100-tinjak milijuna kuna ili 17 milijuna eura. Tek s tom tvrđavom prihod od žičare će narasti puta dva. I da onda mi nemamo koncesiju od toga?! Pa kakva je to onda gradska uprava? Brojnima u Dubrovniku odgovara, pa i Zagrebu i šire, da gradonačelnik Dubrovnika bude mala lutka na koncu i da se samo zna kad dođe netko na Pile i Ploče stati na vrata i govoriti dobro došli. Ali ja nisam takav. Petsto novih radnih mjesta, vrhunski turizam, najbolji na Mediteranu, izlaz Hrvatske u svijet, novi hotel Belvedere, uza sve to grad će od ukupnog hrvatskog turizma generirati ukupno 15 posto. Grad koji čini 1 posto hrvatskog stanovništva! Ja imam lude snove, tučem se za te snove. Ja se bavim izvozom roba i usluga u svome gradu, ne uzimam ništa građanima, uzimam strancima, pa oni su sretni i veseli da im uzmem lovu. Za to me mogu zatvoriti, sve mi mogu napraviti dok sam živ, i boli me briga, mogu biti u zatvoru, na Mjesecu, gdje god želite, ali vjerovati u to da to ne mogu napraviti nemoguće je. Sad nam stiže škola filma velike producentske kompanije s Beverly Hillsa Relativity Media, koja će se u srpnju i kolovozu održavati u Dubrovniku. Ovo je samo prvi korak realizacije velikog projekta gradnje filmskog studija i tematskog parka za koji je već napravljen idejni projekt te je zatvorena financijska konstrukcija. Game of Thrones (Igra prijestolja), to su sve moji projekti, moji osobni snovi. Ispada da sam ja smiješan, ali ti ljudi dobiju sve u gradu, oni bi i dalje dolazili, samo bi hrvatska administracija rekla da ne može. Teško je, ali sve se može. Snovi se mogu ostvariti.
:: Većina se Hrvata žali da im je Dubrovnik skup grad, pri tome je i dale. Kako vratiti hrvatske goste, kako im ga napraviti pristupačnijim?
Ja se s time slažem i vodim teške utakmice s mojim ljudima u gradu. Jedan od projekata koji je napisan i napravljen jest da sve dubrovačke osnovne škole ljeti pretvorimo u hostele i dajemo ih djeci iz Hrvatske. Zarađujemo sasvim dovoljno da napravimo svašta, u dogovoru smo za razvoj projekta s Agrokorom, i nadam se da ćemo ga realizirati. Da damo desetke tisuća noćenja kao nagradnu igru tijekom šest mjeseci Dubrovnika kad je podsezona. Dani hrvatske katoličke mladeži, 40 tisuća ljudi bilo je tada i mnogi su rekli: "Gradonačelniče, ovo nam je jedina šansa da dođemo u Dubrovnik." Kiša je lijevala kao iz kabla, to je bio biblijski potop, a oni sretni, veseli jer ne znaju hoće li ikada više doći u Dubrovnik. I zato Dubrovnik mora postati grad dobrih ljudi, grad koji je otvoren Hrvatskoj, Dubrovnik mora davati. Mi već sada zarađujemo toliko jer naš je proračun 10 tisuća kuna po stanovniku, Zagreba je 8500, Splita 3000 ili 4000 kuna. Mi to moramo vratiti našim studentima, našoj djeci, našim umirovljenicima, treba izdvajati dio svog proračuna da bi Hrvati došli u Dubrovnik. Malo me čudno gledaju jer u to vjerujem, ali zašto mi nekom Johnu Peteru ne bismo uzeli cijenu ulaznica, ne 30 kuna, nego 120 ili 150 kuna, i to vratili našemu Ivici, Marici, Petru ili kome god hoćete, da može iz Osijeka, Posavine, Međugorja ili Istre doći u Dubrovnik. Cijeli svijet se divi, svi govori o Dubrovniku, a ljudi ga doživljavaju kao da nije hrvatski.
:: Kada se govori o turizmu u Dubrovniku, javlja se uvijek ista dvojba, jesu li kruzeri dobri za njega ili samo štete? Troše li ti ljudi dovoljno ili samo zagušuju grad?
To govore oni koji ne znaju ništa. Kruzer, mi to zovemo potrošači. Sada gost s kruzera troši oko 50-ak eura, a može trošiti 100 ako im sve naplatimo. Na nama je da razvijemo proizvode. Pa nisu oni krivi što im ništa ne nudimo?! Dubrovnik koji sanjam može primiti 5 milijuna gostiju, a ne 3 kao ove godine.
:: Jedan od proizvoda su i Dubrovačke ljetne igre. Vode se borbe je li im koncept zastario, odnosno trebaju li se mijenjati?
Dubrovnik pohodi 3 milijuna potrošača, najskupljih, najbogatijih, najuglednijih, a Dubrovačke ljetne igre ne korespondiraju s njima. Samo s gradom od 40 tisuća stanovnika. Da su predstave samo na hrvatskom, a imamo 3 milijuna ljudi koji govore engleski i samo 40 tisuća ljudi koji govore hrvatski. Dubrovačke ljetne igre se moraju duboko unutar sebe promijeniti. S druge strane, kultura je isto kao i nogomet danas postala tržište. Ako želite vrhunskog glumca, izvođača, pjevača, tenora, on počinje sa 100 tisuća eura po nastupu pa nadalje, nema besplatno. Pitanje je tko to plati, hoće li to opet platiti proračun grada ili države da bismo zabavili 3 milijuna gostiju. Je li to malo čudna logika?
:: Spominjali ste flaširanje vode iz Omble?
Flaširat ćemo vodu, ali zapravo ćemo flaširati zrak, a ne vodu. Znači to je to drugačija priča. Pozvali smo najbolje hrvatske dizajnere, napravit ćemo bocu Onofrio della cava ili Ombla ili kako će se zvati, bit će prazna boca i unutra će biti dubrovačka priča o vodi, ali ćete na svakom mjestu po gradu, zašto što ćemo imati pročistač, piti čistu vodu, kao što je prirodna izvorska voda koju proizvodi bilo koji hrvatski proizvođač. A mi ćemo prodavati bocu sa zrakom i pričom, a bit će dvostruko skuplja od boce pune vode.
:: Gradonačelnik ste 6 godina, borite se za novi mandat, što ste ostavili nakon tog razdoblja i što nova obećavate i planirate?
Kod nas nema beskućnika
Ostavljen je novi Dubrovnik, mi živimo od svoga rada i imovine, radimo proizvode i to plaćaju stranci. Riješili smo pitanje prometa. Prije šest godina rečeno je: tko to riješi bit će doživotni gradonačelnik. Danas se u Dubrovniku vozite i pješačite bez ikakvih problema. Svi naši studenti imaju bespovratne kredite, građani putuju uz subvencije, svaka je dubrovačka građevina profitabilna, svaki je projekt profitabilan. Radimo grad koji posluje sa suficitom, u kojem se živi od imovine grada. U Dubrovniku nema beskućnika, samo 29 ljudi zatražilo je otpis dugova, osigurali smo blagostanje za najšire dubrovačke slojeve i nastavljamo to raditi. Imamo 2,5 milijarde eura gotovih investicija u gradu sa svim papirima koji će se početi uskoro realizirati. Nezaposlenost je manje od 8 posto, a želimo da bude manje od 5 posto.
:: Ako ne pobijedite na izborima, čime ćete se baviti? Neki privatni biznis?
Ja sam liječnik, profesor, mislim se baviti svojim poslom, imam 56 godina, gurat ću i dalje svoje projekte i ideje. Potpuno je nevažno jesam li gradonačelnik. Nisam ni o kakvom privatnom biznisu razmišljao, što ne znači da nikad neću iznajmljivati svoj dio imovine koji imam. Ali mene privatni novac ni privatni projekti ne interesiraju dok se bavim javnom djelatnošću. Jednom, kad prestanem s time, onda ću sebi zarađivati dovoljno da imam pristojnu plaću kao liječnik, a više mi od toga ne treba. Moja imovinska kartica potpuno je ista kao 2005. Nije mala, oko 6 milijuna kuna, naslijeđena, stvorena, zadužena, ja nemam nijednu kunu više nego prije šest godina. Za hrvatske prilike znatno iznad prosjeka, ali mi živimo i dalje u očevu stanu koji je napravljen 1964., djeca su i dalje podstanari u Zagrebu jer želimo da se vrate u Dubrovnik.
...dobro ih neće odnijeti kući... pa prodavati kamen po kamen...