U toj izjavi nakon prosvjeda u povodu dolaska Aleksandra Vučića u Zagreb prepoznali su se i mnogi veterani. Tanak je to led za Antu Deura, savjetnika predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović za branitelje, umirovljenog bojnika HV-a i bivšeg pripadnika Tigrova, koji se počesto nalazi u procjepu između braniteljske populacije koju predstavlja i predsjednici kojoj je lojalan.
Izjava predsjednice o pojedincima s ruba društva teško je sjela braniteljima. Kako ste je vi protumačili?
Meni je prije svega žao i zbog toga sam tužan jer se predsjednicu krivo razumjelo. U toj izjavi ona nije ni pomislila na hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji, kao ni na udovice branitelja. I sama predsjednica poslije je u nekoliko intervjua pojasnila što je htjela reći. Otkad sam uz nju, predsjednica se od prvog dana odnosi s velikim poštovanjem prema braniteljima, što mi je i osobno rekla pa i pokazala kada su u nekoliko navrata bili na prijamu na Pantovčaku.
No, unatoč pojašnjenjima predsjednice, dio desnice poručio je “bye bye, Kolinda”, iz čega proizlazi da je i dalje nisu razumjeli. Na koga se odnosila kritika?
Predsjednica je spomenula određene grupacije i potom sve objasnila kao državnica, i ja o tome ne bih špekulirao. Ali uza sve poštovanje prema njoj, ja nijedne sekunde ne bih bio pokraj nje kada bi ta izjava bila upućena braniteljima, kada bi to bio stav predsjednice. Jer, obitelji poginulih i nestalih branitelja imaju moje najveće poštovanje i zato nema te udruge ili pojedinca koji bi me tu na Pantovčaku zadržao.
Jeste li zadovoljni susretom u Beogradu i vjerujete li da će suradnja s Vučićem uroditi plodom?
Od prvog dana ja sam čovjek dijaloga. Ne mogu se postaviti u poziciju predsjednika Srbije, ali želim vjerovati kao kršćanin i kao čovjek da je su nestali humano, a ne političko pitanje, jer onda je to problem. Osobno želim vjerovati da će biti riješeno tijekom budućih sastanaka na državnom vrhu i ne želim uopće pomisliti da majke branitelja ne bi uspjele zapaliti svijeću na grobu svog djeteta. Mi možemo jedni drugima spočitavati što god želimo, ali mi bez Beograda ne možemo riješiti nijedan slučaj. Svih ovih godina sastajale su se koordinacije, ali ništa se nije pomaklo. Danas se uz sve napore Ministarstva hrvatskih branitelja to pitanje pokušava riješiti na najkvalitetniji način, ali bez jasne pomoći Republike Srbije i njezinih institucija u pronalaženju nestalih mi se ne možemo pomaknuti s mjesta.
Dio branitelja predsjednici ne oprašta ni ideju dolaska Vučića u Zagreb. Što biste im poručili?
S obzirom na sve ono što je prethodno dolazilo od Vučića prema RH, bilo je neminovno da se javi revolt kod stradalnika, osobito udovica. Zato i njihov prosvjed kao branitelj duboko podržavam. To je nešto sasvim normalno, pa u cijeloj zapadnoj Europi ljudi prosvjeduju. U tome što su naši ljudi izišli na ulicu i rekli da se ne slažu s nekim fazama Vučićeva puta ne vidim nikakav problem, to je sasvim legitimno.
Mislite li da će predsjednica izgubiti dio birača zbog Vučića?
Ne mislim. Mislim da predsjednica vodi državničku politiku koju pokazuje poštovanje prema svakom čovjeku u Hrvatskoj.
Bi li Vučićeva isprika vama osobno nešto značila?
Bivši predsjednik Boris Tadić ispričao se i od te isprike ništa nije riješeno, želim da se Vučićeva isprika ogleda u rješavanju pitanja nestalih i pitanje jurisdikcije. I to će biti pokazatelj dobre volje Srbije da se odmiče od onog što se događalo 90-ih godina.
Kao hrvatski branitelj, kako gledate na Vučićevu ulogu u 90-ima i možete li na njega, kao i predsjednica, gledati kao na “europskog Vučića”?
Vučić je danas evoluirao od Vučića iz 90-ih. Da nije, ne bi bio predsjednik države, ali Srbija je izabrala svog predsjednika, nismo ga mi birali. A o Vučiću 90-ih, što bih ja imao dodati osim onog što je sam o sebi, svojim govorima i načelima, govorio tada i danas?
No, kako to da prosvjed nije bio masovan?
Sve i da je na Trgu bio jedan hrvatski branitelj, za mene je isto kao da ih je bilo sto tisuća. Institucije se moraju naviknuti da ti invalidi i stradalnici imaju pravo iznijeti svoje mišljenje, iskazati nezadovoljstvo. Nitko se ne smije prema tim ljudima ružno izražavati ili, ne daj Bože, na njih slati policiju.
No, svjedočili smo masovnom prosvjedu koji je u Savskoj trajao 555 dana. Zašto je ovoga puta izostao, kao i podrška umirovljene garde i Specijalne policije?
To su dva različita konteksta. Mi smo u ono vrijeme tražili dijalog, ali nismo ga dobili, to je najveći problem. U demokraciji imamo pravo taj dijalog tražiti od institucija na svim razinama, pa tako i danas gdje dijalogom pokušavamo riješiti dvije za mene osobno najvažnije teme: problem nestalih i univerzalne jurisdikcije, što je prepoznala i predsjednica.
No, kako tumačite da nema masovnih prosvjeda branitelja kada je HDZ na vlasti?
Ja stvarno ne razmišljam na takav način. Mislim da branitelji osjećaju kada treba iskazati svoje mišljenje i mislim da pritom nije upitno koja je politička opcija na vlasti.
Dio branitelja reći će da prosvjed nije donio pretjerane koristi braniteljskoj populaciji, već pojedincima među kojima ste i vi.
Mi smo bili na ulici i nismo mogli donositi zaključke, to su morale institucije. Sad možemo sagledavati i sami sebe, i svoju ulogu u prosvjedu, i spreman sam na kritiku. Tko nije spreman na kritiku, nije spreman stati niti iza onog što radi.
I danas mislite da je prosvjed u Savskoj bio nužan?
Teško je nakon 555 dana reći tko je bio u krivu, tko je bio u pravu, ali, na žalost, bio je nužan. Za to imamo tisuće argumenata koje mogu razložiti po svih točkama. Da je dijaloga bilo na početku, do prosvjeda nikada ne bi došlo. Nije valjda da izranjavani ljudi traže samo privilegije? Željeli su da se Domovinski rat prepozna i vrednuje, što se događa tek s dolaskom predsjednice, a imamo i novi zakon s kojim se puno stvari kvalitetno riješilo. Danas, s ministrom Medvedom i njegovim timom, mislim da kroz Sabor, ali i uz sve stranke zajedno možemo pridonijeti da se Domovinski rat vrednuje na najbolji način.
To niste mogli s Milanovićem?
Na žalost ne, bio bih sretan da smo mogli. Puno je stvari koje nisu bile riješene i koje su se okrenule u lošu priču.
Savjetniče, ako hoćete pronaći nestale, ponudite novčanu nagradu, 10, 20 ili 50000 eura za informaciju. Garantiram da će netko od četnika propjevati.