Kada čovjek pomisli da za Hrvatsku više nema nade jer se sve bitne javne funkcije dijele stranačkim prijateljima, onda se mora razveseliti kada sretne nekoga tko je gotovo previše kvalificiran za svoj posao.
Ravnatelj Instituta Ruđer Bošković dr. Tome Antičić ima savršenu biografiju. Rano djetinjstvo proveo je u Hrvatskoj, a onda je sa 11 godina zajedno s roditeljima otišao u Sudan, u kojemu je završio i srednju školu. Zatim je diplomirao fiziku u Londonu, magistrirao u Cambridgeu te doktorirao na sveučilištu Johns Hopkins u Baltimoreu sa 28 godina. Ali svjetsko iskustva i veliki ugled nisu od Tome Antičića napravili intelektualnog snoba koji s prijezirom gleda na neke hrvatske znanstvene \"Špičkovine\", nego su ga učinile skromnijim. Antičić se natječe na svjetskoj razini i zna koliko vrijedi, ali opet zna i to da nije najbolji.
Kada ste se zapravo zaljubili u fiziku?
Kada sam otišao u Sudan u petom razredu osnovne škole. Uvijek sam imao sklonost prema znanosti, ali baš sam se u pubertetu zaljubio u fiziku. Koliko se sjećam, oduvijek sam htio biti znanstvenik. Prvi put kada sam kroz teleskop pogledao Saturn i njegove prstenove, to je nešto što čovjek pamti.
Cijelog ste djetinjstva znali da ćete studirati fiziku?
Da. Roditelji s tim nisu bili baš najsretniji pa su rekli da, ako već trebam ići u to, upišem inženjerstvo jer je to puno korisnije. Bilo je, zapravo, puno pregovaranja o tome.
U Sudanu ste završili i srednju školu?
Nakon što sam završio osnovnu, krenuo sam u lokalnu srednju američku školu i završio dva razreda. Onda sam se upisao u jednu sudansku školu u kojoj sam bio jedini stranac među, valjda, 100 Sudanaca. Bila je to nekakva privatna sudanska škola, a onda možete misliti kakva je situacija bila u drugim školama. Tu sam polagao certificirane ispite za engleske fakultete. Položio sam sve s izvrsnim pa sam tako završio studij fizike u Londonu. Nakon toga sam magistrirao na Cambridgeu i doktorirao u Baltimoreu.
Naći novi sumamed
Kako biste ocijenili hrvatske znanstvenike u odnosu na njihove kolege u Švicarskoj, Velikoj Britaniji i SAD-u? Mi često volimo reći da smo dobro obrazovani.
Da budem iskren, hrvatski je prosjek dosta lošiji od prosjeka intelektualne elite u Americi i Velikoj Britaniji. Hrvatska ima istaknutih znanstvenika, ali ih nema puno. Kod nas vlada uvjerenje da smo iznimno uspješni i pametni te da naš čovjek, kada doktorira, zna puno više od recimo jednog doktora iz Velike Britanije. To je djelomično točno. Međutim, Englez doktorira u prosjeku sa 25-26 godina, a naš s možda 34 godine. Na Zapadu je najnormalnije da tridesetogodišnjak vodi institute. Kod nas, čak i mene koji imam 44 godine, smatraju jako mladim. To je potpuna besmislica jer sam ja srednja generacija.
Zašto je naš znanstveni prosjek lošiji od američkog i britanskog? Zbog sustava ili nedostatka obrazovanja?
Svega pomalo. U svim našim sustavima postoji nedostatak fleksibilnost za primjenu tzv. \"mrkve i batine\". Vi ne možete kvalitetnom čovjeku povećati plaću ako procijenite da je dobar, dok na drugoj strani ne možete sankcionirati onoga koji radi loše. Ne možete mu smanjiti plaću, a pogotovo mu ne možete dati otkaz. Trebala bi postojati fleksibilnost kao što postoji na Zapadu. Ako nema fleksibilnosti, onda sve vodi prema uravnilovki. To nije samo problem Ruđera i akademske zajednice, to je problem cijele Hrvatske.
Poznato je da je Ruđer nekada puno surađivao s gospodarstvom.
Na žalost, suradnja s gospodarstvom tijekom godine stalno opada. Puno je razloga za to. Jedan je dakako to što hrvatska ekonomija sve više propada, posebno high-tech ekonomija pa više nema prirodnog partnera za Ruđer. Postojala je i dobra suradnja s gospodarstvom i na druge načine. Na primjer, sumamed su izmislili u Plivi, ali to su radili bivši Ruđerovi znanstvenici koji su ovdje bili istrenirani i stekli potreban know-how. Volio bih da takvih stvari ima više, na žalost, puno je razloga zašto izostaju. Jedan je svakako loša ekonomija. Drugo, nema poticaja da se surađuje s gospodarstvom. Treći je problem već spomenuta uravnilovka. Nemate mehanizme za poticanje jer će čovjek dobiti istu plaću bez obzira na to koliko radio ili ne radio. Pokušavamo promijeniti i interne akte koji će motivirati naše znanstvenike da surađuju s gospodarstvom. Jedna od naših ključnih misija jest da radimo vrhunsku znanost koja se može komercijalizirati i potaknuti hrvatsko gospodarstvo. Volio bih da i u budućnosti imamo puno više priča sličnih Sumamedu. Želimo stvoriti gospodarske grane koje sada ne postoje i u koje će ruđerovci moći otići nakon što ovdje steknu doktorat i znanstveno ime. Želimo napraviti takve uvjete da ne moraju čekati ovdje mirovinu, nego da se mogu zaposliti u gospodarstvu i da se tamo mogu i, tko zna, obogatiti.
Ministar znanosti Željko Jovanović najavio je izmjenu zakona u znanstvenom napredovanju. Po njemu, uvest će se stroži kriteriji za napredovanje, a to će posebno pogoditi humanističke znanosti.
Isti standardi koje društvenjaci imaju u zapadnim zemljama trebali bi se primjenjivati i u Hrvatskoj. Što se tiče tehničkih i prirodnih znanosti, oni se već primjenjuju u Hrvatskoj. U nas se ti propisi primjenjuju možda i previše rigidno. Inače, problem je u Hrvatskoj što nitko nikome ne vjeruje i sve se želi maksimalno regulirati. Bilo bi dobro da imamo mogućnosti da znanstveniku koji objavi vrhunski članak, a ne zadovoljava formalne uvjete, odmah možemo dati visoku poziciju. To po sadašnjim propisima nije moguće jer se svi boje da će institucije iskorištavati taj sustav kao što su ga i do sada, na žalost, iskorištavale. Takav je način napredovanja uobičajen na Zapadu.
Kako stoji Ruđer s financiranjem? Velika većina budžeta ide za plaće, a ostaje vrlo malo za financiranje projekata.
Na razini Hrvatske izdvaja se 0,75 posto BDP-a za znanost, a od toga ide čak 85 posto za plaće. Taj je sustav neodrživ. Stvari su čak gore nego što izgledaju. Ruđer više novca za istraživanje dobije od europskih projekata nego od države.
Koliko će u ovoj godini Ruđer dobiti novca od države, a koliko iz europskih fondova?
Iz proračuna ćemo, ako je suditi prema prošloj godini, dobiti oko 12 milijuna kuna za hladni pogon te oko 130 milijuna kuna za plaće za 850 zaposlenika. Iz europskih fondova očekujemo oko 40 milijuna kuna.
Navodno država priprema ovrhu zbog nekih dugova?
Gledajte, o čemu se zapravo radi! Porezna je uprava u nadzoru utvrdila određene obveze. Prema interpretaciji Porezne uprave, određeni ugovori koji su sklapani kao autorski ugovori trebali su biti isplaćeni kao dodaci na plaću. Činjenica je da je IRB tada postupao sukladno uvriježenoj praksi i s obzirom na tumačenja poreznih propisa u to vrijeme te da ništa nije rađeno protuzakonito. Taj je postupak trenutačno na upravnom sudu i vjerujem da ćemo dobiti ishod pozitivan za IRB.
Bi li blokada poremetila način funkcioniranja?
Iskreno mislim da neće doći do blokade. Ali ako bi do toga došlo, onda bi se blokirali svi europski projekti. To bi bila velika tragedija ne samo za Ruđer nego i za cijelu Hrvatsku. Onda bismo morali odgovarati i Bruxellesu jer bi bio izgubljen europski novac i Ruđer bi izgubio pravo apliciranja za EU projekte sljedećih nekoliko godina, što bi bio tragičan ishod jer upravo će Ruđer moći povući najviše sredstava iz strukturnih fondova.
Ruđer je dosta dobar u povlačenju europskog novca.
Kada se to gleda po znanstveniku, onda smo najbolji u Hrvatskoj. Mi sudjelujemo u 138 domaća i 27 međunarodnih projekata, od čega su čak 17 projekta u sklopu Sedmog okvirnog programa za istraživanje i razvoj Europske unije (FP7). Također, sudjelujemo i na 4 projekta za strukturne fondove, od kojih je samo naš stožerni ruđerovski projekt vrijedan oko 60 milijuna eura. To je projekt u kojemu želimo omogućiti da ovo znanje koje imamo, a koje je sada uglavnom zaključano u ladicama, bude dostupno i drugima. Naravno, pod komercijalnim uvjetima.
Znanje nema lokalni karakter
Oko Ruđera je uvijek vlada doza tajnovitosti zbog njegove suradnje s vojnom industrijom. Koliko je danas snažna suradnja s vojnom industrijom?
Htio bih surađivati puno više s vojnom industrijom. Prije je bilo puno više zajedničkih projekata. Na kraju krajeva, jedna od ideja je bila da Ruđer stvori onu famoznu jugoslavensku bombu, što nikada nije bilo ni blizu realizacije i ta su sredstva naši mudri znanstvenici iskoristili za dobra djela – za vrhunsku znanost. Za vrijeme Domovinskog rata ovdje su se izrađivali i ciljnici s laserima. Sada jako kvalitetno surađujemo s NATO-om. To nije samo za vojne potrebe nego i za civilne. Imamo jako velike projekte za detektiranje mina. Ruđer je jako aktivan i u istraživanju PTSP-a. Naime, genetička znanja Ruđerovih laboratorija bit će ključna u istraživanju promjena kod vojnika prije i poslije slanja na bojište. Sada takva istraživanja radimo smo za hrvatske vojnike, ali se nadamo da ćemo uskoro na takvim projektima surađivati i s NATO-om.
Gdje je mjesto Hrvatske u podjeli europske znanosti? Može li nam se dogoditi da nestane naša znanost kao što je nestala industrija?
Mislim da ipak ne jer, za razliku od industrije, koja je uvijek imala lokalni karakter, znanost je drugačija. Znanost je uvijek kompetitivna, mobilna, svjetska. Dakle, ne možete objaviti članak samo za hrvatsko tržište ili za balkansko tržište. Znanje ostaje, ali može polako odumrijeti ako se znanstvenici ne podupru.
Dakle, hrvatska znanost neće proći kao hrvatska industrija?
Ne, budem li ja bio u prilici da imam neke veze s time.
Tko je Messi suvremene fizike?
Takvo je doba znanosti prošlo. To je moglo biti u 18., 19. i početkom 20. stoljeća kada je bilo relativno malo znanstvenika. Danas ima puno više znanstvenika i danas je puno više timskog rada. Nema jednog Messija, ali zapravo ima jako puno Messija. Ne može danas u znanosti netko tako jako iskočiti.
A u povijesti?
Dobro, to su svakako Newton, Einstein, Maxwell i Heisenberg.
Je li otkriće Božje čestice najveće postignuće suvremene fizike ili opet ima i malo marketinškog napuhavanja?
Kombinacija. Cijela priča oko Božje čestice jako je impresivna jer su je znanstvenici opisali još 70-ih i sve što je bilo predviđeno je i dokazano u eksperimentima. To se prije nije događalo jer je uvijek bila malog odstupanja. Bili su toliko sigurni da su mogli zatražiti investiciju od 10 milijardi eura za jedan akcelerator na kojemu će raditi 10 tisuća znanstvenika.
Hrvatska znanstvena kolonija u CERN-u je dosta velika. Jesmo li prezastupljeni u odnosu na broj znanstvenika?
Hrvatska kolonija u CERN-u je nerazmjerno velika u odnosu na broj stanovnika. To je jedna uspješna priča o hrvatskoj znanosti. Ima nas jako puno u odnosu na broj stanovnika, ali smo i na rukovodećim pozicijama.
Je li ljepše biti menadžer ili znanstvenik?
Znanstvenik.
