Njemačka velika koalicija ušla je u velike probleme i prije nego što je formirana – Martin Schulz bio je jučer prisiljen povući se s dogovorenog mjesta ministra vanjskih poslova. Na to ga je prisililo vodstvo stranke SPD. Naime, Schulz je s mjesta šefa diplomacije maknuo Sigmara Gabriela, uvjerljivo najpopularnijeg političara među članstvom SPD-a koje će uskoro na referendum o tome prihvataju li dogovorenu veliku koaliciju.
– Uplašio sam se za ishod referenduma – pojasnio je svoj potez Schulz koji više nije ni ministar ni šef stranke jer je taj položaj prepustio Andrei Nahles.
Istaknuti “šrederijanac”
Schulz je osigurao ključna ministarstva za socijaldemokrate u velikoj koaliciji i sada se mirno može povući. A umjesto Schulza glavni muškarac u stranci postaje Scholz. Olaf Scholz, dosadašnji gradonačelnik Hamburga i budući ministar financija i vicekancelar ako na kraju SPD-ovo članstvo izglasa veliku koaliciju.
Scholz je bio bliski suradnik nekadašnjeg kancelara Gerharda Schrödera kod kojega je igrao ključnu ulogu u stvaranju Agende 2010. kao ministar rada i socijalne skrbi. Otad ga zovu “šrederijancem”.O Agendi 2010. koja je bila najjači udar na njemačku socijalnu politiku od Drugog svjetskog rata dovoljno govori da su je snažno podržavali – demokršćani. Njezinu se provođenju pristupilo samo zbog osobne snage Gerharda Schrödera.
Međutim, njegov je program ipak završio neslavno, rastom ekonomskog jaza, Schröderu je popularnost pala i otišao je, a s njim i Scholz. To u SPD-u nije zaboravljeno. Vidi se to i u brojkama, na stranačkom kongresu s 59 posto imao je najslabiji rezultat od svih potpredsjednika. Suprotnost je to s rezultatima koje ima u Hamburgu, dva puta zaredom uvjerljivo je pobijedio na lokalnim izborima.
Iako su je svi kritizirali, upravo je Agenda 2010. bila glavni razlog što je Njemačka bila prva država koja se izvukla iz financijske krize koja je 2008. pogodila svijet.
Scholzova ideja kao gradonačelnika Hamburga o kandidaturi za Olimpijske igre odbačena je na referendumu, no imidž je poboljšao potezima poput spašavanja 2500 radnih mjesta ugroženih nenaplativim kreditima opterećene banke HBH Nordbank. Za mnoge u stranci on ima imidž teškog karijerista s previše samopouzdanja koje se prečesto pretvara u aroganciju.
Nije teško zaključiti zašto bi netko tako mislio, prvu je veliku koaliciju gorljivo branio na parketima Bundestaga kao lider SPD-ovih zastupnika zajedno s Norbertom Röttgenom, kolegom iz CDU-a. Isplatilo mu se jer je dobio mjesto ministra rada i socijalne skrb. U životopisu mu strši i sudjelovanje na godišnjem okupljanju Bilderberške skupine 2010. godine što se također ne može baš okarakterizirati kao ponašanje prosječnog ljevičara. Olaf Scholz bio je najglasniji kritičar politike Martina Schulza zastupajući reformu stranke nemajući pritom ništa protiv da se njega spominje kao najznačajnijeg kandidata za šefa.
Ministarstvo financija je vruć krumpir jer će se sada, barem tako stoji u koalicijskom sporazumu, njemačka fiskalna politika promijeniti za 180 stupnjeva.
Najbolji strateg SPD-a
Od čvrste fiskalne discipline koju je provodio Wolfgang Schäuble pa onda i njegov kratkotrajni nasljednik Peter Altmaier ide se na otvaranje blagajne i ulaganje u eurozonu kao i u financiranje brojnih socijalnih točaka iz koalicijskog sporazuma. Za prve velike koalicije već se spominjalo Scholzovo ime ako Schäuble odstupi, bivši i sadašnji ministar sjedili su zajedno na čelu zajedničke radne skupine za financijsku politiku.
Schäuble i Scholz imaju i jednu dodirnu točku koja je na kraju postala i dijelom sporazuma za novu koaliciju, obojica su bila za ukidanje poreza solidarnosti kojim se financirala obnova istočne Njemačke. Olaf Scholz mora biti uspješan na mjestu ministra financija, ne bude li tako Andrea Nahles lako će ga se riješiti i tako olakšati svoj položaj u stranci.
Međutim, to se ne očekuje, ako se to dogodi, SPD će se morati dobro zamisliti jer Scholza njemački mediji drže najboljim strategom i pregovaračem kojeg ta stranka ima.
"prihvataju li dogovorenu veliku koaliciju " Na kojem jeziku piše ovaj novinar? Otkad se u hrvatskom književnom jeziku koristi riječ prihvataju? Ili za "hrvatske" novine pišu još samo "novinari" iz istočnog susjedstva?