Prije točno godinu dana deseci državnika i gostujućih izaslanstava iz Europe, uključujući i Hrvatsku, Sjevernu Ameriku i Australiju, okupili su se u Izraelu, obilježavajući tako jedan od najvažnijih događaja u povijesti zemlje. Prošlogodišnje okupljanje svjetskih čelnika u Yad Vashemu na 5. svjetskom Forumu o Holokaustu, kojim je obilježena 75. godišnjica oslobađanja Auschwitza, dosta se razlikuje od ovogodišnje komemoracije.
Brzo, sve manje živih svjedoka
U godini koja je prošla od ovog međunarodnog skupa u Jeruzalemu svijet je zaronio u dubinu globalne pandemije bez presedana. Čini se da se život sve češće događa online, a događaji i komemoracije za ovogodišnji Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta također su premješteni u virtualni svijet. Ovogodišnja tema vodilja – “Suočavanje s posljedicama: oporavak i obnova nakon Holokausta” – usredotočit će se na procese oporavka pojedinaca, zajednica i sustava neposredno nakon Holokausta.
Sagledavanje povijesti Holokausta u jeku međunarodne krize koja će vjerojatno postati presudnim trenutkom 21. stoljeća čini se posebno relevantnim. Štoviše, u svijetu prepunom lažnih vijesti, dezinformacija, poluistina, govora mržnje i antisemitizma, posvećivanje vremena podsjećanju na povijest Holokausta dobilo je novo značenje.
Sedamdeset šest godina nakon završetka Drugog svjetskog rata antisemitizam ne samo da je opstao nego se i razmnožio alarmantnom brzinom. Očitovao se u valovima nasilnih incidenata i napada koji su naštetili židovskim zajednicama širom dijaspore. Taj fenomen i dalje muči Europu, Sjedinjene Američke Države i svijet.
Ovogodišnja komemoracija za oslobođenje Auschwitza zraka je svjetlosti u borbi protiv tame antisemitizma. Pokazuje odlučnost cijelog svijeta i njegovih čelnika u predanosti borbi protiv antisemitizma, ksenofobije i svih oblika rasizma te šalje snažnu poruku kako se antisemitizam neće tolerirati. Predstavlja snagu jedinstvenih principa na kojima je izgrađena međunarodna zajednica nakon Šoe (Holokausta).
Među važnim elementima u borbi protiv antisemitizma je i Radna definicija antisemitizma koju je usvojila IHRA (Međunarodni savez za sjećanje na Holokaust), koja edukatorima nudi alat za podučavanje mladih generacija o poukama Holokausta, koji je započeo s antisemitizmom, a pravosudnim tijelima alat za kontinuirano provođenje zakona protiv govora mržnje i poricanja Holokausta. Također, mediji, društveni mediji i partneri iz sektora civilnog društva izrazito su važni u borbi protiv ovih problema te u tu borbu trebaju ući zajedno.
Postoji osjećaj žurnosti kada je riječ o ovogodišnjem Danu sjećanja. Sa svakom će nadolazećom godinom biti sve manje i manje živih svjedoka neizrecivih užasa šoe. Zato je iznimno važno nastaviti borbu protiv poricanja i relativizacije Holokausta, kao i pogrešnog prikazivanja stvarne povijesti događaja. U konačnici, imat ćemo samo zapisana i zabilježena svjedočanstva koja su ostavili, sačuvali i prenosili s koljena na koljeno. Nedavnim porastom intenziteta tvrdnji koje u potpunosti iskrivljuju povijesne činjenice, važno je nastaviti suočavati se s mržnjom i podići svijest o pokušajima poricanja i relativizacije Holokausta. Potrebno je i osigurati bolje alate pomoću kojih možemo identificirati takve pokušaje i odgovoriti na njih. Uz to, države i društva moraju se suočiti s vlastitom poviješću na jasan i iskren način te preuzeti odgovornost za ono što se tijekom Holokausta dogodilo na njihovu teritoriju kako se takvo nešto ne bi nikad više ponovilo.
Imperativ borbe protiv antisemitizma i ovjekovječivanja sjećanja na Holokaust jasniji je nego ikad prije.
Odavanje počasti
Oni koji su stradali u Auschwitzu nisu mogli ni pomišljati da će se jednog dana, 75 godina kasnije, najmoćniji svjetski vođe okupiti kako bi im odali počast, i to ne samo u naprednoj i neovisnoj židovskoj državi nego i u Jeruzalemu, vječnoj prijestolnici židovskog naroda. Niti su mogli pomišljati da će se 76 godina kasnije, bez obzira na neviđene poteškoće koje je nametnula globalna pandemija, svijet ponovno okupiti njima u čast. Možemo samo zamisliti divljenje koje su mogli osjetiti da su to znali. Neka im je vječna slava.
Imam osjećaj da Židovi uvijek žele biti nešto kao poseban, odabrani narod iznad svih ostalih. O njima se uvijek treba govoriti u superlativu a svinjarije koje rade u okruženju i šire jednostavno ne treba vidjeti. Sve dok će se tako ponašati biti će i antisemitizma a za to su si sami krivi.