S Antunom Vrdoljakom (77), članom Međunarodnog olimpijskog odbora i
filmskim redateljem, razgovarali smo u Pekingu, u prizemlju hotela
“Zhao Long”, u kojem je smještena i
Hrvatska kuća. Tonči je strpljivo odgovarao na sva pitanja, ne krijući
emocije: rasplakao se na spomen Dražena Petrovića i bio ljutit kad je
govorio o Stipi Mesiću. Hvaleći ideju o Hrvatskoj kući na Olimpijskim
igrama, Vrdoljak nam je otkrio kako je to počelo i kako je nedavno na
tome zaradio 120.000 kuna.
– Prvi smo put Hrvatsku kuću imali u Atlanti. I
strašno su me napali zbog toga. Valjda im je smetao naziv.
“Globus” je čak objavio članak u kojem me optužio
da sam za Hrvatsku kuću potrošio golem novac. Tužio sam taj
tjednik i nedavno dobio 120.000 kuna odštete. Dobio sam ja i
neke druge sporove protiv njih, iako mi njihova odvjetnica Vesna
Alaburić stalno govori: “Ovaj put nećete dobiti!”
• Prozvani ste
da ste u Peking došli sa suprugom, sinom i snahom i njihovo
četvero djece na trošak MOO-a?
– Ne znam što je to u toj našoj
hrvatskoj duši da se postavlja to pitanje. Svi članovi
Međunarodnog olimpijskog odbora imaju neka prava, ali i velike obveze.
U ta prava spada i to da mogu na olimpijske igre dovesti članove svoje
najuže obitelji: suprugu, djecu, njihove supružnike... Djeca do 12
godina mogu biti s nama. Svi oni ne moraju plaćati ulaznice jer su
akreditirani, borave u istom hotelu koji ima visok rang, ali ga moraju
platiti. Moji su avionske karte također platili iz svog džepa. Sve je
to skupo i zato su i otišli iz Pekinga i prije kraja
Olimpijskih igara. Bili su ovdje deset dana, a i to je prevelik
trošak.
• U Pekingu je
više od 200 raznih hrvatskih dužnosnika: političara, članova
upravnih odbora sportskih saveza, predstavnika sponzora... Nije li to
previše?
– Ne znam je li to previše, ali zašto
nisu pisali o drugima, nego su se dohvatili obitelji Antuna Vrdoljaka.
• Možda zato
što ste vi bili najbrojniji.
– A nije baš tako.
• Tko je bio
brojniji?
– Zar ćemo se i prebrojavati?
• Imate petero
djece i koliko unučadi?
– Imam petero djece i 11 unučadi i nisam ih sve mogao dovesti
u Peking, jer nemam toliko novca.
• Tu ste
ubrojili i Tina Višnjića.
– Naravno, i njega.
• Dječačić je iz
SAD-a. Lijepo ime su mu dali?
– Da. Mogao je biti i Šime. Tako u glumačkim
krugovima, Mlikota i drugi prijatelji, zovu Gorana. No, papigi su dali
to ime, pa nisu mogli i djetetu. Jednom su glumci iz Hitne službe
igrali humanitarnu nogometnu utakmicu, a Goranu su dali dres brazilske
reprezentacije. A on im je rekao: “Što ste mi ovo
dali, imam ja svoj dres i to od najjače reprezentacije na
svijetu!” I navukao je dres hrvatske reprezentacije na kojem
piše Šime.
• Zadovoljni ste
svojim zetom Goranom Višnjićem, unatoč aferi s izvanbračnim
djetetom?
– Afere nije bilo. To nas kao obitelj nije pogodilo. Pogodi
vas nevrijeme kad ste nezaštićeni. Naša obitelj
je zaštićena.
• Zetom kao
glumcem ste zadovoljni, zato i igra u Vašim filmovima. A
snahom Vannom kao pjevačicom?
– Ne bih htio nekoga uvrijediti, ali Vanna ima
najljepši glas na hrvatskoj estradi.
• Dotaknuli ste
podijeljenost hrvatskog društva, što je možda i
naš najveći problem danas. Kako izaći iz tog stanja?
– Pokušavalo se, ali se uvijek nailazilo na jak
otpor. Sjećam se događaja koji su pratili moje pristupanje HDZ-u, u
kolovozu 1989. godine. Tuđman me dan prije toga sreo na sjednici
Predsjedništva Matice hrvatske, koja je od 1972. bila
zabranjena. Znači Udba je čuvala sva naša imena i vlastima
nije bio problem da nas pozovu kako bi se obnovio rad Matice.
I bilo je tad žestokih govora i izjava. Pitao sam što će
biti sa članovima Matice iz ogranaka. Svi koji smo tamo sjedili, neki
su platili više neki manje, ali bilo je zabilježeno da smo
proganjani. Vidio se novi dan, već je zora pucala i znalo se da će ti
ljudi biti rehabilitirani. Velik broj ljudi izvan Zagreba bio je
proganjan, možda i više od nas u centrali, no to je ostalo
nezabilježeno. Sjećam se jednog Ujevića iz Imotskoga koji je dobio tri
godine zatvora a nitko o tome nije pisao. Ostao je bez profesorskog
posla, djeca su ostala gladna...
Zato sam tražio da se rehabilitiraju svi članovi Matice, te da tek
nakon toga možemo razgovarati o obnovi Matice. Rekao sam im:
“Vi ste poredak koji je prvi u povijesti zabranio Maticu
hrvatsku. Ni Khuen-Hedervary ni kralj Aleksandar nisu joj nikad
zabranili rad. Vi ste je prvi zabranili i neće vam to proći
lišo, izvolite rehabilitirati sve članove.” To se
Tuđmanu dopalo kao nekakav radikalan govor i tako smo se
našli u Baraki. Pitao me hoću li ući u HDZ, rekao sam da su
moji svi bili u HSS-u. On je rekao: “I moji!” Poveo
me u obilazak baraka i moram reći da sam bio uznemiren. Da sam prije
vidio to što sam tada vidio, ne bih ušao u HDZ.
No, obećao sam.
Cijeli razgovor
pročitajte u subotnjem izdanju Obzora
Mesić zna samo plivati i voziti bicikl
• Sa
sadašnjim se predsjednikom države baš ne ljubite?
– Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić je jednom
izjavio da su moje jedine reference da budem član Međunarodog
olimpijskog odbora to što znam plivati i voziti bicikl. Ja
na to mogu uzvratiti ovako: na žalost, naš predsjednik zna
samo to: plivati i voziti bicikl.
• A premijer Ivo
Sanader?
– Sanader je moj prijatelj, a o prijateljima se govori samo
najbolje.
