Isus Krist kao takav zapravo uopće nikad nije postojao, njegov lik i djelo izmišljeni su u evanđeljima, a inspirirani su grčkim filozofom iz Male Azije koji se zvao Apolonije iz Tijane. Ovu su kontroverznu teoriju prenijeli brojni svjetski mediji nakon što je iznesena u dokumentarcu Amazon Primea “Biblijske teorije zavjere”.
– Za razliku od Isusa, postoje brojni dokazi da je Apolonije zaista postojao – samo je jedan od navoda iz dokumentarca redatelja Philipa Gardinera koji je autor brojnih filmova kontroverzne tematike poput “Kronika egzorcista”, “Lova na paranormalno”, “Kuće grijeha”... I ovaj je podigao veliku buru u javnosti, a iako su brojni stručnjaci već zaključili da su u ovom slučaju izneseni mitovi koje su povjesničari već opovrgnuli, činjenica jest da je Apolonije iz Tijane povijesna ličnost koja već stoljećima intrigira znanstvenike.
Oživljavao i liječio
Apolonije je, kao što mu dodatak imenu govori, početkom prvog stoljeća rođen u mjestu Tijani, drevnom gradu u pokrajini Kapadokiji na čijim je ostacima sagrađen današnji turski grad Kemerhisar. Roditelji su mu bili dobrostojeći trgovci koji su mu omogućili kvalitetno obrazovanje, a poznat je po tome što je već sa 16 godina postao sljedbenik pitagorejske filozofije i odrekao se svjetovnih užitaka. Bio je vegetarijanac, a uvijek su ga viđali da među ljude izlazi odjeven samo u obično platno.
– Odrekao se mesa, vina i žena, nikada nije nosio cipele te je imao dugačku kosu i bradu – govori se u dokumentarcu koji ističe da je i fizički sličio na Krista.,
Navodno je putovao diljem Grčke, Sirije, Apeninskog poluotoka, pa čak i daleke Indije gdje je proučavao hinduizam i budizam. Smatrali su ga jednim od najmudrijih filozofa toga vremena, a najviše podataka o njegovu životu zapisano je u romanu “Život Apolonija iz Tijane” iz 220. godine autora Flavija Filostrata Atenskog koji je napisan po narudžbi carskog filozofa. Teorije zavjere pak tvrde da je većinu ostalih dokaza o njegovu životu uništila upravo Katolička crkva kako Isus Krist ne bi imao “konkurenciju”.
– O Apoloniju iz Tijane pronađeni su tekstovi koji se ne nalaze u Bibliji unatoč tome što ga je Crkva pokušala iskorijeniti iz povijesti, no nije uspjela – tvrde autori dokumentarca. Motiv Crkve bio je, objašnjavaju, što su preuzeli lik i djelo Apolonija iz Tijane da bi osmislili Isusa na kojem počiva Novi zavjet. Iako navedene tvrdnje predstavljaju krajnost, činjenica je da brojni dokazi upućuju na to da je Apolonije iz Tijane postojao, ali i da je imao jako puno sličnosti s Isusom Kristom. Za početak, bio je njegov suvremenik.
Iako povjesničari nikada nisu uspjeli utvrditi kada je točno živio, smatra se da je rođen na samom početku prvog stoljeća, dakle samo malo poslije Isusa Krista, iako u nekoliko zapisa piše da je bio stariji od njega. U svakom slučaju, doživio je duboku starost s obzirom na to da je živio gotovo stotinu godina. Postoje svjedočanstva da je tijekom svojega života izvodio brojna čudesa, a među ostalim, vraćao je život mrtvima, liječio je teško bolesne te govorio o nadljudskim iskustvima.
– Udari! Udari! Tiranin je mrtav! – njegova je najpoznatija izjava, a izrekao ju je kada je “osjetio” da je u Rimu ubijen rimski car Domicijan, iako se on tada nalazio stotinama kilometara dalje, u gradu Efesu. To su samo neke od sposobnosti koje je imao, a mnoge je posebne “darove” dobio na svojim putovanjima. Tako je, primjerice, u vremenu kada je živio u Indiji boravio na planinama s puno zmija koje su se u to vrijeme smatrale simbolom mudrosti koju prenose.
Zbog svega Apolonije iz Tijane tijekom života okupio je brojne sljedbenike kojima je propovijedao. Širio je ideju mudrosti i prosvijećenosti zbog čega je bio omiljen među ljudima, na mnoge je utjecao, a čak su ga zvali “čudotvorcem carstva” te “Kristom Grka”. Bio je izvrstan govornik i učitelj naroda što je također jedna od sličnosti s Isusom.
Pritom se svakako postavlja pitanje jesu li se, s obzirom na to koliko su za života obojica bila poznati, Apolonije iz Tijane i Isus Krist ikada upoznali, odnosno jesu li barem znali jedan za drugoga. Povjesničari ističu da je to zapravo vrlo vjerojatno s obzirom na to da su djelovali na relativno sličnom području u isto vrijeme te su širili sličan nauk.
No za razliku od Krista, koji je poticao ljude na molitvu i razgovor s Bogom te širio ideju ljubavi, Apolonije je smatrao da su čisti intelekt i razmišljanje jedini način da se dođe u kontakt s Bogom. Štoviše, smatrao je da s Bogom nije moguće razgovarati te da je molitva beskorisna. No unatoč tome smatra se da je i Apolonije nakon smrti uzašao na nebo, a kao dokaz za to narod je prihvatio činjenicu da je jednog dana samo nestao i nitko zapravo ne zna kako je ni kada točno preminuo. Nakon Apolonijeve smrti u njegovu je rodnom gradu podignut hram njemu u čast, a diljem zemlje, pa i svijeta podizali su se spomenici. Danas ih je sačuvano tek nekoliko, a s vremenom se izgubila i većina podataka o njemu. Pitanje je, dakle, kako je iz povijesti izbrisano tako veliko filozofsko ime?
Smetao je Crkvi?
Jedna od teorija je da je Katolička crkva imala prste u tome. Čak i ako nije istina da je Apolonije bio Isus, odnosno da je lik Krista osmišljen prema njemu, nego da su oni samo bili suvremenici, Crkvi nipošto nije odgovaralo da postoje njegovi sljedbenici baš u vrijeme kada je kršćanstvo jačalo. Tako da je jednostavno “izbrisan” iz povijesti. Dugo uopće nije bilo dopušteno spominjati ga, jer se u srednjem vijeku moglo stradati i zbog bezazlenijih izjava od one da je u vrijeme Krista postojao još jedan čudotvorac.
Tek su se u 18. stoljeću počele razvijati razne teorije zavjere pa je povijest opet čula za Apolonija iz Tijane. Znanstvenicima je postao veoma zanimljiv, a postoji čak i priča da je poznati francuski okultist Eliphas Levi 1854. godine proveo nekromancijski ritual u želji da prizove duh Apolonija iz Tijane. Iako je taj pokušaj bio neuspješan, čini se da duh tog grčkog filozofa i dan-danas uzburkava javnost. Dokumentarac Amazona tako nipošto nije prvi put da ga se spominje u ovom kontekstu, a tijekom stoljeća objavljeno je mnogo knjiga upravo te tematike, među kojima je, primjerice, i ona Jean-Louisa Bernarda “O Apoloniju iz Tijane i Isusu”.
Da, i zato su prva Zidovska Krscanska zajednica, kao i Krscani u Rimu, trpili masovne progone, brutalna ubistva, zivjeli po katakombama kroz 300+ godina, a u isto vrijeme se sirili i na kraju postali sluzbena religija Rimskog carstva, i to sve na temeljima ”izmisljenog” Isusa, a u stvari nekog Apolonija, kojega su bas svi uklonili iz svih predaja i dokumenata i to kroz tih prvih par stotina godina... pa i kasnije,.... dobro su to izveli, svaka cast :-)