Kad je Večernji list objavio kako su slovenski arbitar i agentica na sudu oko granice ne samo nedopušteno komunicirali već se – mimo i protiv svih etičkih pravila, ali i pravila Arbitražnog sporazuma – dogovarali o utjecaju na arbitre i podmetanju dokaza, prva reakcija iz Slovenije bila je da se Večernji proglasi lašcem i da se priča, koja je prvo izašla u tiskanom izdanju, odbaci kao izmišljotina plasirana zbog hrvatskih izbora.
Večernji list na priči je radio tjednima i imao je neprobojne dokaze – snimke. Tek kad smo pustili snimke razgovora, slovenska je strana zašutjela i dalje je vrlo tiho djelovala, prešutno priznajući nedjela. Sada Večernji ponovo objavljuje priču koju Slovenija, točnije premijer Miro Cerar, pokušava dijelom demantirati – da su se vodili pregovori na stručnoj i političkoj razini o problemu granice te da je iz njih izrastao instrument, neka vrsta protokola, koji je formalizirala hrvatska strana, koji Slovenija – unatoč tomu što joj se prijedlog svidio – ipak na kraju nije potpisala.
Večernji, nakon što je provjerio priču iz više izvora, nije rekao da je sporazum postignut jer nije. Argumentacija slovenskog premijera Mire Cerara koji je prilagodio retoriku – od istupa na Twitteru gdje je sve demantirao do obraćanja novinarima da su se razgovorili vodili baš onako kako Večernji kaže – na stručnoj i političkoj razini – temelji se na semantici. Što je i razumljivo, uzevši u obzir njegovu krhku političku poziciju. Cerar kaže da se razgovor vodio o implementaciji arbitražne presude, što u neku ruku i nije krivo jer i sama arbitražna presuda, koju Hrvatska ne priznaje, daje mogućnost strankama da se same dogovore o apsolutno svemu, o granici na kopnu, moru te režimu plovidbe u hrvatskom moru.
Kako će se ti razgovori zvati, i nije važno – jesu li to razgovori o granici ili presudi, važno je da države razgovaraju i nađu rješenje. To rade zrele države s jakim državnicima. Optuživanje glasnika, koji se dosad nije pokazao nevjerodostojnim, ne spada u državničko ponašanje.
Vecernji i ostali tisak ne uvazaju drugacije misljenje od drugih. Njihovi novinari su kao svete krave, zasticeni su i ne podnose kritiku. Novinarska inteligencija vecine je negdje na nivou djeteta oko 10 godina. Glavne teme su seks i obitelji iz "duge". Znam da ce onaj "drug" potegnuti sa zabranom ali sto mogu?