BEČ – Najnovija šokantna otkrića u dokumentarnom filmu koji su preksinoć prikazali njemački ARD i austrijski ATV o 3096 dana zatočeništva Natasche Kampusch (21) u Strasshofu kraj Beča, iznova su potresla Austriju i Njemačku.
Najpoznatija žrtva otmice na svijetu ispričala je nove pojedinosti o jezovitoj drami čija se radnja odvijala u podrumskoj tamnici obiteljske kuće otmičara Wolfganga Priklopila gotovo cijelo desetljeće.
Između ostalog, Priklopil je N. Kampusch prisiljavao da na glavi nosi plastičnu vrećicu te kosu veže gumicama i pričvršćuje ukosnicama, što joj je neopisivo smetalo i boljelo je. Kasnije joj je navodno obrijao kosu. Zabranio joj je i da plače kako slane suze ne bi ostavile tragove.
Otmičar je posebno pazio da Natascha nigdje ne ostavi otiske prstiju jer se je bojao da je ne otkriju. Ako bi i ostavila kakav trag, otmičar bi grubo zgrabio njenu šaku i njome brisao tragove ili ju je tukao.
Prema vlastitim riječima, u tamnici je živjela ne znajući kada je dan, a kada noć, živa konzervirana poput egipatskog faraona. ARD-ove su TV-kamere prvi put prikazale usku, prljavu i pljesnivu Nataschinu podzemnu tamnicu, čiji je ulaz otmičar trostruko osigurao.
- Svaki je put trebao sat vremena da sve otvori - rekla je.
Objasnila je da je bilo i lijepih trenutaka, poput onih kada ju je Priklopil noću puštao u vrt na pet do deset minuta.
- Veselila sam se što smijem dotaknuti živicu, osjetiti vjetar... ponijeti nekoliko otrgnutih grančica u tamnicu - prisjeća se Natascha.
U razgovoru za ARD Kampusch je izjavila da je Priklopilu sve oprostila.
- U protivnom bi me ispunjavala mržnja i negativni osjećaji i ne bih sve to mogla izdržati - zaključila je.
Govoreći o svojim patnjama i povratku normalnom životu, Natascha je rekla da je u svom životu „izopćena“ dodajući:
- Ja imam na čelu žig na kojem piše "žrtva nasilja“.
Istaknula je da želi da je ljudi prihvate i prema njoj se normalno ponašaju.
U dokumentarcu su govorili i Nataschina majka Brigitte Sirny i otmičarov najbolji prijatelj Ernst Holzapfel, koji je Priklopila opisao kao vrlo štedljivu i čistu osobu koja je držala do higijene.
Na kraju filma Natascha je, boreći se sa suzama, opisala svoj bijeg iz Priklopilova dvorišta:
- Dijelila nas je udaljenost od oko 11 metara. Kad je Priklopil krenuo prema bazenu, vidjela sam da su vrata otvorena, ostavila sam uključen usisavač kojim sam čistila automobil i pobjegla glavom bez obzira, koliko su me noge nosile.
Nataschin otac Ludwig Koch rekao je da se zbog Natasche veseli jer je dokumentarac o njoj ugledao svjetlo dana, a dodao je da priželjkuje da sa svojom kćeri ponovno uspostavi dobre odnose.
Podsjetimo, Priklopil je Nataschu kao 10-godišnju djevojčicu oteo na putu do škole u Beču. U svom domu u Strasshofu kraj Beča držao ju je zatočenom u podzemnoj tamnici osam i pol godina.
Natascha je 23. kolovoza 2006. godine iskoristila njegovu nepažnju i pobjegla na slobodu, a Priklopil se zatim bacio pod vlak.
Priča te djevojke toliko je prozirna da nije vrijedna ni spomena. Svojevremeno je pričala sasvim nešto drugo. Ono što svaki prosječni čitatelj i gledatelj može zaključiti jest činjenica, da je ta djevojka odmah nakon \"bijega iz zatočeništva\" izgledala vrlo zdravoo i bistro što ne bi bio slučaj da je bila godinama zatočena u prljavoj i pljesnovoj prostoriji bez svijetla i sunca i to od svoje desete godine. Priča je vjerojatno znatno drugačija, ali ovako se bolje prodaje. Na njoj će zaraditi mnogi. Zato je bolje gledati meksičke sapunice, tamo vas barem nitko ne uvjerava u istinitost sadržaja.