Arheolozi su u spilji u Izraelu otkrili rijedak artefakt koji se nalazi u biblijskom Starom zavjetu. Riječ je o 3800 godina staroj tkanini obojenoj ‘grimiznim crvom’, bojom koja se 25 puta spominje u Svetom pismu. Crvena boja nastala je od kukaca i njihovih jaja, koje bi ljudi samljeli i koristili ih za bojenje odjeće. Tkanina je sadržavala vunene niti obojene crvenom bojom, utkane kroz neobojene lanene niti, oblikujući rešetkasti dizajn.
Vijest o pronalasku komadića tkanine manjeg od dva centimetra koji se skrivao u ‘spilji lubanja’ u Judejskoj pustinji objavila je Izraelska uprava za antikvitete (IAA). ’Grimizni crv’ koji se spominje u Bibliji je insekt koji živi u hrastovim stablima i od kojeg se dobivala grimizna boja, a glavna vrsta drevnog svijeta je kermes. Ženke i njihova jaja proizvode karminsku kiselinu koja daje crvenu boju. Ljudi bi skupljali bube, škropili ih octom, sušili i zatim mljeli u prah koji se koristio za bojenje tkanina i odjeće.
”Crvena nijansa, u rasponu od narančaste do ružičaste i grimizne, imala je veliku povijesnu simboliku i važnost. Crvena boja insekata ljuskara koja se temelji na molekulama kao što su kermezinska ili karminska kiselina stabilna je i lijepa, što ih čini mnogo prestižnijima od biljnih izvora boja”, navodi se u studiji objavljenoj u znanstvenom časopisu Journal of Archaeological Science, prenosi Daily Mail. Grimizna boja poznata je kao shani ili tola’at shani na hebrejskom (što znači grimizni crv) i pojavljuje se u Starom zavjetu sama ili u kombinaciji s drugim, uključujući plavu i ljubičastu boju morskih puževa. ”Neka uzme živu pticu, cedrovinu, grimizno predivo i izop zamoči u krv ptice što je bila zaklana povrh žive vode”, piše u 14. poglavlju Levitskog zakonika.
Crvena boja iz kermesa također se spominje u drevnim trgovačkim dokumentima, kao što su klinaste pločice iz Mezopotamije iz 1425. godine prije Krista. Tim istraživača otkrio je drevnu tkaninu u Izraelu pronašavši biljni materijal iz južnog Levanta koji je korišten za izradu vlakana, s nitima od vune. U studiji piše kako su niti potke zbijeno poredane, dok su niti osnove razmaknute.
Istraživači su odredili boje koristeći metodu analize tekućinske kromatografije visoke učinkovitosti (HPLC), koja odvaja spojeve otopljene u tekućem uzorku kako bi identificirala komponente u smjesi. Zatim su usporedili nalaze s bazom podataka koja sadrži standarde s poznatim kemijskim komponentama, otkrivajući kermezinsku kiselinu koju izlučuju insekti. Tkanina je datirana u srednje brončano doba (1767.-1954. pr. Kr.) pomoću analize radioaktivnim izotopom ugljika.
”Ova napredna analitička metoda omogućila nam je da odredimo podrijetlo boje sve do točne vrste insekta ljuskara. Dakle, možemo s velikom vjerojatnošću utvrditi da je u davnim vremenima tekstil bio bojen uz pomoć vrste kermes vermilio, koja proizvodi kermezinsku kiselinu, dajući prepoznatljivu crvenu nijansu”, rekla je dr. Naama Sukenik iz IAA-e.
Otkriće koje premošćuje jaz
Profesor Zohar Amar sa Sveučilišta Bar-Ilan rekao je da je pojam “crv” u davna vremena bio opći izraz za razne insekte i njihove razvojne faze. Biblijska povezanost ove boje sa živim stvorenjima pokazuje impresivno zoološko znanje, s obzirom na to da ženke ljuskara nemaju noge i krila pa su ih neki grčki i rimski prirodoslovci čak zamijenili za biljne granule.
Kroz povijest su se za proizvodnju crvene boje koristile razne vrste insekata. I danas se u Južnoj Americi za bojenje tekstila koristi druga vrsta insekta košenila koji živi na određenim vrstama kaktusa. Unatoč bogatstvu pisanih povijesnih dokaza o raširenosti bojenja insektima u antičkom svijetu, do danas je u cijelom svijetu pronađeno vrlo malo tekstila obojenog insektom kermesom koji potječe iz rimskog razdoblja.
”Ovo važno otkriće premošćuje jaz između pisanih izvora i arheoloških otkrića, pružajući dokaze da je drevna industrija bojenja tekstila već u ovoj fazi bila dovoljno napredna za bojenje pomoću životinja. To je dokaz širokih međunarodnih komercijalnih mreža koje već funkcioniraju u to vrijeme i ukazuje na prisutnost elitnog društva”, rekla je dr. Sukenik.
