Zvuči tako nevjerojatno primamljivo: u mladosti se usuditi u avanturu zvanu Njemačka. Brinuti se o djeci u nekoj pristojnoj obitelji. Pritom usput upoznati njemački jezik i kulturu i napraviti prve korake ka neovisnosti. I potom možda čak i ostati u novoj drugoj domovini i započeti sa školovanjem i studiranjem.
Za mnoge mlade ljude iz cijelog svijeta je takva nada već odavno postala realnost. Ali ako netko nema sreće, sve se može potpuno drugačije odvijati. Kao što se to dogodilo Ani da Silvi iz Brazila. Da Silva, koja se ustvari drugačije zove, jer želi ostati anonimna, u Njemačku je došla krajem prošle godine. I za samo nekoliko mjeseci, takoreći, ona je prošla ubrzani kurs o lošim stranama te branše. Brazilka je u razgovoru za DW rekla da je morala raditi puno više od predviđenih 30 sati tjedno.
Radila je većinom kao čistačica, a ne kao dadilja. Količine hrane koju je dobivala bila je striktno ograničena, a često bi, kaže, dobila samo jedan komad kruha. Kada se požalila na uvjete rada, doživjela je masivno zastrašivanje i prijetnje da će biti izbačena, prisjeća se ona. Briga oko djece se pretvorila u "moderno ropstvo", priča jedna sugovornica DW-a.
Da Silva tu situaciju naziva modernim ropstvom i kaže: "Bila sam u pet obitelji, sve jedna gora od druge. Njemačka nema pojma što se događa s onima koji sudjeluju u Au-pair programu, to je ludo. Nitko ti ne pomaže, nemaš ništa." Ona sada svoje iskustvo iznosi javno jer želi upozoriti mlade da i u zemlji poput Njemačke postoji izrabljivanje. "To mora prestati!" DW je u posjedu fotografija i tekstualnih poruka obitelji koje vjerodostojno potkrepljuju Da Silvine optužbe. To pak nikako nije neki novi fenomen, jer slični slučajevi uvijek iznova dospijevaju u javnost zbog zloupotrebe moći od strane obitelji.
POVEZANI ČLANCI:
Samo djelić realnosti?
Suočeni s optužbama protiv dotične obitelji, iz agencije za posredovanje, preko koje je Da Silva došla u Njemačku, rekli su za DW: "Jasno je da je to neprihvatljivo i da predstavlja kršenje definiranih uvjeta koje sve obitelji, kao i oni koji sudjeluju u Au-pair programu, prihvate prilikom registracije za korištenje platforme."
"To je priča koja se često može čuti o boravku mladih ljudi u Au-pair aranžmanu, a koja odražava samo djelić onoga što se zaista događa kada mladi ljudi tako odu u inozemstvo. Kroz tisuće takvih aranžiranih boravaka godišnje koje organizira naša platforma, mladi ljudi odlaze u inozemstvo, preuzimaju nove zadatke, upoznaju drugu zemlju i, nakon vremena provedenog s članovima obitelji domaćina, vraćaju se kući sposobniji i obogaćeni novim spoznajama", rečeno je.
Cordula Walter-Bolhöfer se slaže da se Au-pair ugovori, koji predviđaju maksimalno 30 sati rada i jedan i pol slobodan dan tjedno, 280 eura džeparca mjesečno i dodatnih 70 eura za tečaj njemačkog jezika, više puta ne ispoštuju.
Ona radi za udruženje koje se bavi nadzorom provođenja prihvaćenih pravila i sprečavanjem zloupotreba uključenih u Au-pair program, koje obuhvaća 30 od više od 100 takvih agencija u Njemačkoj. Agencije o kojima se ona brine imaju takozvanu "RAL” oznaku kvalitete, koja bi trebala predstavljati viši standard, kao što su pouzdanost i ozbiljnost. Walter-Bolhöfer kaže: "Naše agencije uvijek inzistiraju da fokus kod radnog vremena bude na čuvanju djece i da kućne poslove obavljaju s članovima obitelji. Au-pair kandidati ne bi trebali predstavljati jeftinu ispomoć u kući, već prvenstveno brinuti o djeci."
I njoj su poznate crne ovce u branši. Jedna od agencija, koja u Njemačkoj ne uživa dobru reputaciju, nedavno je htjela podnijeti zahtjev za članstvo, kaže Walter-Bolhöfer. "Ali kada sam im poslala sve propise koji se moraju ispuniti, nisu mi se više javili." Često je pitaju i da li vodi tajnu listu obitelji s kojima je često bilo problema. No, to njezina organizacija ne smije priopćiti iz razloga zaštite podataka.
Zarada na prvom mjestu
To što na tržištu postoje agencije i obitelji kojima je zarada daleko važnija od dobrobiti Au-pair kandidatkinja i kandidata umnogome ima veze s odlukom donesenom prije 20 godina. Od 2002. za otvaranje agencije dovoljna je jednostavna dozvola za obrt, a ukinuta je obveza posjedovanja licence.
Mnoge Kolumbijke, Indonežanke i Kirgistanke (tri zemlje s najviše viza izdanih 2022. godine), poput Ane da Silve, također biraju lakši način: idu na svoju ruku, putem Facebooka ili posebne online-platforme za Au-pair, svojevrsnog Tindera za tu branšu. Nekoliko klikova je dovoljno da se pronađe naizgled savršenu obitelj. "S jedne strane moraju plaćati agencije u matičnim zemljama, a s druge strane tu spada i djelomična naivnost. Mnogi provode dane na društvenim mrežama, te kada tamo, na platformama poput Facebooka, vide fotografije pristojnih obitelji s djecom, mnogi vjeruju da su sve one stvarne", objašnjava Cordula Walter-Bolhöfer.
POVEZANI ČLANCI:
Ali kada se pojave prvi problemi, Au-pair kandidatkinje i kandidati na tim online-platformama nemaju osobu kojoj se mogu obratiti. A kada više nema nijednog drugog rješenja, tada često zvoni mobilni telefon Susanne Flegel. Ona je nešto poput njemačke vatrogaskinje kada je u pitanju Au-pair branša. Već duže od 17 godina ona je na čelu i jedne agencije, ali je uvijek na raspolaganju kada mlade osobe zapadnu u potpuni očaj i u slučaju nužde im ponudi smještaj u vlastitom domu.
Flegel kaže: "Bilo je razdoblja tijekom kojih smo imali nekoliko poziva dnevno. Političari tvrde da su to izolirani slučajevi. Ali to nisu izolirani slučajevi. Kada pitamo različite Au-pair osobe, još uvijek je uobičajena praksa da ih se izrabljuje. Ali, te brojke se ne bilježe i ne vodi se statistika."
Nizozemska kao primjer
Susanne Flegel može ispričati mnogo horor-priča: o bračnom paru na Bodenskom jezeru koji je uspio prevariti sedam mladih žena za plaće i koji je prije dvije godine zbog prevare osuđen na plaćanje novčane kazne. O seksualnoj prisili, izrabljivanju u vikendicama i apartmanima za odmor, te beskrajnom prekovremenom radu. Ili o voću namijenjenom isključivo djeci, dok su namirnice u frižideru uredno označene imenima članova obitelji.
U Nizozemskoj su prije deset godina zbog toga ponovno uvedeni postupci licenciranja i obveza prihvaćanja odgovornosti. Tamo, ako se dogodi neki propust, agencijama prijete velike kazne. Politika u Njemačkoj i dalje ne poduzima ništa. S druge strane, i agencije očajnički traže candidate i kandidatkinje, a već se koristi i termin "rat za Au-pairove".
Susanne Flegel zahtjeva odgovornost agencija. "I rad tih agencija se mora u skladu s tim ispitati, da bi dobile licencu. Preuzimanje odgovornosti agencija za obitelji-domaćine je ono što godinama zahtijevamo. Usprkos tome, i dalje mora biti povremenih i nenajavljenih posjeta tim obiteljima."
VIDEO Dugo su radili u Njemačkoj, ali sada imaju hit biznis u Hrvatskoj
