Prođe li bečku Austriju, Dinamo će još jednom duboko zavući ruku u Uefin trezor. Danas su novčane nagrade primamljive, no sportska je slava daleko. Dinamo, a pogotovo drugi hrvatski klubovi, mogu samo maštati o rezultatima koje je u Europi postigao Hajduk sedamdesetih i osamdesetih, piše tjednik Max!.
Iako je dvaput igrao u polufinalima (s Leedsom 1973. i Tottenhamom 1984.), najlakše je mogao dohvatiti euro-finale 1978. u Kupu kupova. Jer, tada mu je ždrijeb u četvrtfinalu udijelio solidnu, ali ne zastrašujuću Austriju, nakon koje bi mu put do finala u Parizu bio širom otvoren.
Kad je Hajduk okončao prvi dvoboj na Prateru s ohrabrujućih 1:1, a u uzvratu na Starom placu poveo golom Davora Čopa, domaća ga je javnost već vidjela na Parku prinčeva. Euforija je još više narasla kad je Zlatko Vujović izborio jedanaesterac za povećanje vodstva.
Navijači su u tom trenutku nagađali hoće li polufinalni ždrijeb donijeti Hajduku “lagani” Twente, prolazni moskovski Dinamo ili tvrdu kost Anderlecht. No, vrhunski izvođač najstrožih kazni Drago Rukljač pucao je pored gola i Hajdukova su kola krenula nizbrdo. Umjesto da vodi s 2:0, u 56. se minuti Hajduk našao na početku kad je Daxbacher izjednačio na 1:1.
Hajduk kao Barcelona 1986.
Ohrabrena Austria izdržala je do jedanaesteraca, u kojima se njen vratar Baumgartner prometnuo u junaka, obranivši pokušaje Nenada Šalova, Jurice Jerkovića i Čopa. Trebalo je proći osam godina prije nego što će Barcelona protiv Steaue nadmašiti Hajdukov neslavni rekord od četiri promašena jedanaesterca u jednoj utakmici.
Ivan Katalinić, koji je u to vrijeme bio jugoslavenski reprezentativni vratar, pamti obje utakmice s Bečanima, kao i one koje su im prethodile.
- U osmini finala prošli smo mađarski Diosgyor na jedanaesterce, a ja sam u uzvratu ‘skinuo’ dva penala. No, protiv Austrije nisam zaustavio nijedan, dok su svi naši igrači promašili. Tako da oni nisu ni morali izvesti sve udarce - sjeća se današnji Slavenov trener.
- Bila je to najbolja Hajdukova prilika da se probije u finale. Da smo prošli, u polufinalu bi nas čekao Dinamo iz Moskve, koji je Austria uspjela svladati i umjesto nas se susresti s Anderlechtom. Do trofeja nije mogla, jer je Anderlecht lako pobijedio s 4:0 uz dva gola Roba Rensenbrinka - istresao je Kate iz rukava.
Iako bi briselski klub, koji je dvije godine kasnije preuzeo Tomislav Ivić, vjerojatno bio nepremostiva prepreka, žal zbog nesretnog ispadanja nije izblijedjela.
- Gotovo smo uvijek ispadali za dlaku, od Valencije i Leedsa preko Saint Etiennea do Austrije, pa i kasnije. Ne treba zaboraviti da smo mi bili klub iz socijalističke države. A klub s europskog istoka morao je biti puno bolji od ostalih da dođe do europskog finala. Puno je faktora igralo ulogu, a među njima i suci - smatra tadašnji Hajdukov čuvar mreže.
Poraz obilježen tragedijom
Susreti Hajduka i Austrije imali su izuzetno tužan prolog: desetogodišnji sin tadašnjeg trenera bijelih Vlatka Markovića poginuo je u prometnoj nesreći na snijegom pokrivenoj cesti.
- Uoči prve utakmice čak smo razmišljali da odustanemo od nastupa. Možete zamisliti kako je na momčad utjecalo ono što se dogodilo. Ni Marković ni mi nismo se mogli potpuno posvetiti igri - zaključuje Katalinić.
Sjajni plejmejker Hajduka i reprezentacije SFRJ Jurica Jerković naglasio je:
- Bili smo igrački bolji i očekivalo se da prođemo, iako je za njih igrao Herbert Prohaska, veliki austrijski reprezentativac - prebire po sjećanjima Jerković.
- Imali smo sve u svojim rukama: vodstvo, jedanaesterac i dvije fantastične prilike koje je promašio pokojni Mićun Jovanić. Jedanaesterci su za nas bili kobni. U prvom poluvremenu promašio je Rukljač, a ja sam bio jedan od onih koji su mu se pridružili u seriji.
Tako je Hajduk još jednom propustio na međunarodnoj sceni potvrditi očiglednu igračku i stručnu klasu.
- Imali smo nekoliko crnih točaka: Saint-Etienne, PSV Eindhoven i Austriju, od kojih smo ispadali u produžecima ili na jedanaesterce. I ne uvijek svojom krivnjom, jer u Eindhovenu nas je teško oštetio sudac priznavši domaćima neregularan gol - naglašava Jerković, igrač koji je zadivio Maracanu na Peleovu oproštaju.
Malu utjehu hajdukovci su pronašli u tome što je Vilson Džoni proglašen najboljim igračem u obje utakmice.
- Ne samo što je odlično čuvao Prohasku, nego je na Prateru spasio siguran gol izvukavši loptu škaricama ispod prečke - dodaje Jerković.
>>Bjelica se otvorio Austrijancima: Rat u Hrvatskoj bio je nepotreban
