Mario Kunasek, austrijski ministar obrane iz SPÖ-a, bio je, jednako kao i naš ministar Damir Krstičević, profesionalni vojnik, što drži da je prednost. Kaže da Austrijanci shvaćaju potrebu većeg investiranja u vojsku, naročito nakon 2015. i velike migrantske krize. Za razliku od HV-a, zaštita granica od ilegalnih migranata u Austriji je posao i policije i vojske. Razgovor je vođen prije zaoštravanja zbog novog vala izbjeglica.
Je li pozicija Austrije kao neutralne države zrela za preispitivanje?
Bilo bi dobro da pozicija Austrije ostane i dalje neutralna, jer to donosi nove mogućnosti i šanse. Sam ostanak u neutralnoj poziciji ne isključuje našu uključenost u događanja, jer Austrija je zbog svog položaja i dosad bila, a i ubuduće će moći biti, posrednik u nekim konfliktnim situacijama. Prema tome, radit ćemo na tome da ostanemo neutralni, ali uključeni.
Nije li zadržavanje na neutralnoj poziciji i izvjesni hendikep. Gledamo li Poljsku i zemlje Baltika, one ne žele neutralnost, u strahu od opasnosti od Rusije. Osjećate li i vi tu opasnost od Rusije?
U našoj poziciji vidim prednost, a ne hendikep. Austrija oduvijek ima tu poziciju neutralnosti i vrlo smo dobri u pregovorima, kao u slučaju kada smo se angažirali u konfliktima na zapadnom Balkanu, između Hrvatske i Slovenije i tijekom migracijske krize. Mi možemo doprinositi jer je stvar u tome da razgovaramo jedni s drugima, a ne jedni o drugima.
Kakva je popunjenost u austrijskoj vojsci, odazivaju li se regruti na služenje vojske?
Imali smo sreću da je na referendumu 2013. narod izglasao zadržavanje vojne obveze, a bez toga bi bilo jako teško popuniti vojsku. Druga je sreća što se u Austriji vojska smatra vrlo atraktivnim poslodavcem, tako da u nju, primjerice, rado prelaze i policajci, a prije je bilo obrnuto. Uz to, primjenjujemo i sustav policije, u svakom slučaju situacija s vojskom je jako dobra. Imamo 22.000 profesionalnih vojnika i svake godine oko 15.000 regruta, koji su ujedno i dobar pomladak za profesionalni dio. No, zakonodavni dio priče nije zadovoljavajući jer su na snazi i propisi o državnim i javnim službenicima iz pedesetih godina, koji sada ruše atraktivnost vojnog zanimanja, pa iduće godine idemo u promjene.
Koliki se postotak mladih radije odlučuje za civilno služenje vojske?
Oko 50 posto. Izuzetno nam je važno da imamo dovoljno vojnih obveznika, jer s profesionalnom vojskom ne bismo mogli obaviti sav posao vezan uz sigurnost zemlje. Oni koji služe civilni vojni rok rade to u Crvenom križu, raznim socijalnim ustanovama, u vatrogastvu i služe dva mjeseca dulje od vojnika, dakle osam mjeseci. Smatramo da je dobro da polovina pozvanih regruta odlazi na civilno služenje vojnog roka jer tako zadovoljavamo i velike društvene potrebe.
Moderni oružani sustavi su izuzetno skupi, pa i za bogate zemlje poput Austrije. Koji su vaši prioriteti?
Što se tiče vojnog proračuna, on je dugo bio ispod željene razine, no u posljednjih nekoliko godina krenulo je nabolje. Godinama smo štedjeli pa smo sada prikupili novac. Prioritet je zaštita vojnika, investiranje u zaštitnu i dodatnu vojnu opremu. Potom slijede investicije u helikoptere te u nadzor zračnog prostora, nešto slično poput vašeg prioriteta nabave eskadrile F-16. A tek nakon toga dolaze na red ostali skuplji oružani sustavi.
Idete u nabavu nove borbene eskadrile, a što je s vašim Eurofighterima, ne lete zbog nedostatka rezervnih dijelova?
Nemamo tako velikih problema s Eurofighterima kao Njemačka (smijeh). Naši lete, ali se pripremamo za nabavu novih aviona. Komisija će uskoro završiti vijećanje, pa ćemo imati rješenje o tome koje ćemo zrakoplove nabaviti od 2020. Inače, ja sam već šesti austrijski ministar obrane koji se mora baviti Eurofighterima...
Troši li Austrija i dalje manje od jedan posto BDP-a na vojsku?
Taj je postotak sada nešto viši i ja bih rado da imamo još veći proračun, no kako Austrija bilježi dobar rast gospodarstva i BDP-a, ja imam više novca za vojsku nego moji prethodnici.
Radi li austrijska javnost probleme zbog vojnih troškova i misli li da bi taj novac trebalo trošiti na druge potrebe?
Ne, Austrijanci nemaju tih problema, a još pozitivniji je odnos naše javnosti prema vojsci nakon 2015. i velikog vala migranata, kada su naši građani shvatili da treba imati i snažnu vojsku i snažnu policiju. Vlada, inače, planira za 2020. i 2021. porezna rasterećenja. Vojni proračun sada iznosi 2,25 milijardi eura godišnje.
Je li u Austriji uobičajeno da ministar obrane bude bivši profesionalni vojnik?
Bio sam vojnik i tek sam drugi po redu takav ministar. Smatram da je to ipak prednost jer takav ministar govori jezikom vojnika i poznaje sustav, ako to nikada niste probali, onda će vam posao ministra obrane biti teži.
Na kakvoj je razini vojna suradnja Austrije i Hrvatske?
Postoji vrlo dobro partnerstvo i suradnja naših dviju vojska. Uz to, mi takvo partnerstvo imamo i s Mađarskom. Postoje realne mogućnosti da naše tri zemlje predaju zahtjeve za zajedničke projekte Europske unije, također i na području vojne industrije. To je partnerstvo posebno važno u ovim kriznim vremenima.
napokon neki clanak a da nije iz regiona.