Gotovo da nema javne polemike u kojoj se neće spomenuti kako se “nekada živjelo bolje nego danas”. To “nekada” uglavnom znači 1945.-1989. u Jugoslaviji. Povremeno ćemo, a redovito u povodu obilježavanja Dana domovinske zahvalnosti, naići na ona idiotska pitanja braniteljima tipa: “Jeste li se vi borili za ovakvu Hrvatsku?”
Pri tome se uglavnom oslanja na subjektivna mišljenja jednog dijela danas starije populacije, pa se pitanje može preformulirati i u ono sugestivno: “Je li bolje biti mlad ili star?” No ponekad se ide i korak dalje. Hipotezu o lošijem životu u Republici Hrvatskoj nego u Socijalističkoj RH pokušava se „dokazati“ podacima o kretanju BDP-a. Nepostojećim podacima! To što statističke serije o kretanju realnog bruto domaćeg proizvoda u dva razdoblja uopće ne postoje ne smeta pseudoznanstvenicima i političkim manipulatorima da se pozivaju na tobožnju znanstvenu utemeljenost svojih bljezgarija. Pa ćete tako naići na doslovce sulude tvrdnje: “BDP je jedva dostigao prijeratni nivo.” Ili: “Industrijska je proizvodnja još uvijek niža od prijeratne.” Začinjeno nekim besmislicama o namjernoj deindustrijalizaciji kroz pljačkašku pretvorbu i privatizaciju i “pogrešan” model ekonomske politike. Pa se onda krene u međunarodne usporedbe – eto smo zadnji ili predzadnji u EU…
Takve ćete ludosti čuti i od redovitih sveučilišnih profesora, ne samo od zapjenjenih internetskih neukih jadnika skrivenih identiteta. Stalno ponavljanje takvih laži stvara sliku o definitivno utvrđenim istinama. Ako je nekada svima bilo bolje, onda je i naša budućnost u prošlosti. Treba samo pričekati da Sjeverna Koreja nuklearnom nadmoćnošću pokori SAD i problem će biti riješen i kod nas. Crvene zastave sa srpom i čekićem vijore se ovih dana usred Zagreba, a pod njima se šepure brojni politički prvaci, ne samo marginalci. Vrijeme je stoga da drugovi znanstvenici objave svoje serije podataka na kojima baziraju svoje povijesne i međunarodne usporedbe. Serije o realnom BDP-u razdoblju od 1945 do 2015. Državni zavod za statistiku takve serije nema niti ih može imati. Europske statistike ne postoje. Nema ih ni MMF ni Svjetska banka. Nitko drugi u svijetu, jedino nekoliko naših profesora. E, pa red je da ih objave, da bi svi drugi mogli raditi utemeljene usporedbe. Baš me zanima kako su rekonstruirali tako dugačke i kompleksne serije podataka koje potječu iz dvaju fundamentalno različitih koncepata stvaranja vrijednosti. Još 1989. bio sam koautor članka objavljenog u European Economic Review, pod naslovom “Capitalism, socialism, and productivity: An econometric analysis of CES and translog functions”. U tom radu pokušali smo metodološki korektno uspoređivati relativnu ekonomsku efikasnost tadašnjih kapitalističkih i socijalističkih zemalja. Za početak je valjalo procjenjivati razlike između koncepta BDP-a od Marxova koncepta “društvenog proizvoda”. Takve procjene silno su osjetljive i mukotrpne. Po jednom konceptu svaki električar stvara novu vrijednost. Po drugom konceptu električar koji radi na održavanju u osnovnoj školi ne stvara vrijednost jer radi u “neprivredi”. Po jednom konceptu i liječnik stvara novu vrijednost, po drugom zdravstvo nije dio novostvorene vrijednosti. I tako redom.
No te metodološke razlike vidjet ćemo kada dobijemo podatke i pripadajuća metodološka objašnjenja. Posebno me zanima kako su autori izračunali BDP u davnoj 1955 godini. BDP po tržišnim cijenama, da bi bio usporediv s današnjim, po tržišnim cijenama. Još više me zanima kako su rekonstruirali realni BDP (ili onaj “društveni proizvod”) u godinama hiperinflacije. Kada su cijene rasle više od 1000 posto godišnje. I tako redom. Najzanimljivije će biti promatrati metodološki postupak usklađivanja koncepta BDP-a suverene države s istim takvim BDP-om unutar veće državne zajednice. Kako će riješiti problem transakcija s inozemstvom koje danas počinje puno prije Vardara ili Triglava. Čekamo objavljivanje tih serija minuciozno rekonstruiranih podataka o BDP-u. Još uvijek ne mogu vjerovati da bi od države plaćeni profesori javno iznosili neistine bazirane na nepostojećim empirijskim podlogama. Ono što država mora učiniti jest tražiti minimalne profesionalne standarde po međunarodnoj ljestvici. Mora zahtijevati od sveučilišta upravo ovo o čemu govorimo – buduće znanstveno i stručno utemeljene rekonstrukcije usporedivih povijesnih ekonomskih serija. Ogroman je to posao! I važan. Eto stotina tema za magisterije i doktorate koji će doista imati smisla i konkretnu upotrebnu vrijednost. Naravno, sve rađeno po standardima koji omogućuju publiciranje u relevantnim svjetskim časopisima. Do tada ćemo besmislice o većoj efikasnosti iz prošlosti tretirati kao jeftino politikantsko blebetanje i podmetanje. S nestrpljenjem čekam spomenute podatke.
Bog mu platio i vratio njemu i onima kojima je omogućio pljačkašku pretvorbu i privatizaciju-sve će to u lijekovima potrošit oni i njihova djeca, koliko ih je hrvatski narod prokleo puta...Balkanska bagra zbog toga su i započeli rat, sve je jučer objasnio špijun CIA, koliko su platili Tuđmanu, Mesiću, Karadžiću, jugo generalima da započmu rat i sruše uređenu državu....i po čijem nalogu izvana-prevarili ste hrvatski narod i opljačkali ga, o vama će pričati pokoljenja idućih 1000 god. kako ste pokrali vlastiti narod i izazvali nacionalizam, te započeli rad zbog pljačke...