U novom sazivu Sabora velikog meštra političke trgovine i kojekakvih drugih rabota - Milana Bandića, neće biti niti u tragovima. Niti u mrvicama. Niti njega, niti njegovih žetončića. Odlučiše tako birači. Je li to očekivano ili neočekivano, više nije ni važno.
Važno je nešto drugo. Točnije, neki drugi. Riječ je o dvojici mlađih ljudi koji već neko dulje vrijeme Bandiću, najblaže rečeno, ne daju mira. Svaki na svoj način. Stil im je različit, ali je cilj isti - svrguti Bandića i ogoliti njegov način vladanja. Izgleda da u tome uspijevaju.
I čini se da su Bandićevom debaklu na netom završenim parlamentarnim izborima, unatoč svim njegovim kumovima i razgranatim kumuskim vezama o kojima se stalno govori, eto "kumovala" baš ova dvojica - Tomislav Tomašević iz koalicije "Možemo", koji je ujedno i glasni te ustrajni zastupnik u zagrebačkoj Skupštini, te filmski redatelj i nedavni predsjednički kandidat koji bi se rado zvao imenom zagrebačkog gradonačelnika, Dario Juričan. Ovakve teze nisu strane ni stručnjacima za politička zbivanja na domaćem terenu. Analiziraju ih, te stavljaju i u kontekst lokalnih izbora koji nas očekuju za manje od godinu dana.
VIDEO: Milan Bandić komentirao rezultate svoje stranke na parlamentarnim izborima
- Bez daljnjeg, istina je da su Tomašević i Juričan dva najveća Bandićeva oponenta, s tim da je Tomašević par excellence politički oponent zato što ima mandat u zagrebačkoj Skupštini koja mu je formalni okvir u kojem može kritizirati djelovanje gradonačelnika i njegove politike te predlagati alternativna rješenja i prijedloge. Za razliku od Juričana koji je na neki način javna osoba, rekli bismo, konceptualni umjetnik, i postao je politički involviran kad se pojavio na predsjedničkim izborima, bez pretenzija na uspjeh, ali s prilikom da javnosti postane vidljiviji nego do tada. Tomašević je cijeli taj jedan urbani, građanski, lijevo-liberalni blok izdigao upravo na tom građanskom aktivizmu i protivljenju netransparentnosti i klijentelizmu koji već dugo obilježavaju Bandićevo djelovanje u Zagrebu. U tom smislu, a što su pokazali i ovi izbori, grupacija Možemo! kapitalizirala je to djelovanje promoviranjem tih vrijednosti i praksi i na nacionalnoj razini. S druge strane, Juričan je jednom vrlo snažnom, gotovo grotesknom ironijom, poprilično nagrizao imidž Bandića kao vječitog pobjednika, i na određeni način skrenuo pozornost javnost da Bandićev modus operandi puno efektnije nego što su to uobičajena politička oponiranja - iznio nam je politilog Pero Maldini svoja razmišljanja u kojima Tomaševiću i Juričanu priznaje ustrajnost i učinkovitost u postizanju zadanog cilja, unatoč tome što to čine različitim metodama.
Ipak, Maldini ističe da u cijeloj toj priči postoji još jedan igrač koji si, tako ispada, rupu kopa sam.
- Međutim, ni jedan ni drugi, ni Tomašević ni Juričan, premda su znatno pridonijeli Bandićevu padu, nisu zaslužni za to koliko sam Bandić. Ako igdje, onda se upravo na primjeru djelovanja gradskih vlasti oko potresa u Zagrebu, pokazala sva nesposobnost i nekompetentnost Bandića i gradskih službu koje su izrazito pod njegovom kontrolom. Struktura kadrova koja vodi gradsku upravu i gradska poduzeća pokazala se disfunkcionalnom i nekompetentnom. U tom smislu, pokazalo se da su i Juričanova ironija i Tomaševićeva kritika - opravdane i na mjestu. To je jedan pod glavnih razloga i potopa Bandića ne samo na nacionalnoj razini, jer on tu nikada i nije imao značajnije rezultate, već upravo u izbornim jedinicama koje pokrivaju grad Zagreb gdje je evidentno imao svoju biračku bazu sve ove predhodne godine - pojašnjava Maldini i odmah nastavlja povezujući sadašnju situaciju s lokalnim izborima koji nam slijede idućeg proljeća.
- Ovo sad je jedan vrlo jasan pokazatelj za lokalne izbore, koji su za manje od godinu dana, gdje više neće biti upitno je li Bandić dobar ili nije, već jesu li pretendenti na gradonačelničku poziciju dovoljno jaki kandidati. U ovom trenutku još nije razvidno hoće li najveći pretendenti, HDZ i SDP, moći iznjedriti dovoljno kvalitetne kandidate za gradonačelničko mjesto. Pritom je vrlo izvjesno da će se Tomašević natjecati. I pokaže li on u ovih godinu dana, i uspije li do lokalnih izbora, a sada i kao grupacija u Saboru, pretočiti svoj inherentni aktivizam u struktuirane javne politike te se iskazati kao konstruktivan politički akter u parlamentu, a jedanako tako i u gradskoj skupštini, šanse za tu poziciju prilično su mu izvjesne. Utoliko više ako HDZ i SDP ne budu imali dovoljno snažne kandidate protiv Bandića - predviđa Maldini mogući novi Tomaševićev uspjeh.
Politologinja i komunikologinja Smiljana Leinert Novosel u očiglednom i trenutačnom Bandićevu padu vidi i Tomaševićeve i Juričanove "prste", ali oprezno i upozorava da sa zaključcima ne treba brzati.
- Za Bandića kao političara kažu da je mačak s devet života, ali dugi niz godina u gradskoj politici, plus potres, doveli su do toga da je ono što su u sinergiji radili Juričan i Tomašević dovelo do političkih pobjeda za platformu Možemo! Glavnina njihova uspjeha nastala je na suprostavljanju Milanu Bandiću, kritici Milana Bandića i poentiranju na Bandićevom nesnalaženju tijekom posljednja dva mjeseca. Mnogi očekuju da je to početak detronizacije gradonačelnika Zagreba, međutim naredni mjeseci i početak obnove Zagreba zapravo će jasnije pokazati je li to baš tako ili ipak nije - obrazlaže Smiljana Leinert Novosel, a onda nastavlja da će za platformu Možemo! biti ključno kako će sad raditi u Saboru jer ozbiljnost i uspjeh na nacionalnoj razini mogao bi im jako dobro doći u usvajanju pozicije idućeg proljeća na lokalnim izborima.
VIDEO: Tomislav Tomašević: Ne vjerujem da će ova vlada dočekati kraj mandata
- A sam Juričan ne bi mogao polučiti takve rezultate bez aktivističke strane platfome Možemo!. Samo njegova strategija i način prkošenja Bandiću ne bi bili dovoljni i ne bi polučili ozbiljniji politički rezultat. Juričan je više skupljao one koji su bili neodlučni, kao i one protestne glasače, ali na platformu Možemo! reagirali u ljudi koji žele drugačiji tip promjena - zaključuje S. Leinert Novosel.
Sociolog Sven Marcelić pak Tomaševićevu i Juričanu ulogu u filmu o, nazovimo ga tako, Bandićevu padu, opisuje kao "veliku".
- Naravno da su obojica tome i te kako prodonijela. Stvar je u tome da Bandić takav kakav jest, nije imao problema s nekom ozbiljnom oporbom. Postojale su, istina jake stranke, SDP i HDZ, no Bandić je pored njih ipak suvereno vladao Zagrebom, a Tomašević i Juričan su aktivisti. Puno njihova rada poteklo je s asfalta jer su upozoravali na mnoge probleme, a velike stranke ne bave se takvim stvarima i takvim metodama. I taj terenski rad, koji je Tomašević kasnije artikulirao kroz političku poziciju, odradio je svoje. A Juričan je Bandića potkopavao na jednoj simboličnoj razini, otkrivajući drugu vrstu problema koji se mogu pratiti kroz papire, na način istraživačkog novinarstva. Sinergija njih dvojice pokazala je da su i jedan i drugi, i Tomašević i Juričan, pokazali što oporba zapravo treba raditi. I to je bila snaga i jednog i drugog. Ovo što se sad dogodilo to je apsolutno potvrdilo - naglasio je Sven Marcelić ujedno očitavši i pravu lekciju onima koji su se do sada često sami nazivali i predstavljali kao oporba Bandiću, ali to, očito, baš i nisu bili.
O kakvom padu pričate, na prošlim parlamentarnim izborima je nekim čudom dobio jedan mandat, u Zagrebu ga drže njegovi iz Zg holdinga i kumovi većina Zagrebčana uopće ni nejde na lokalne izbore. Tu Bandić obićno dobi nekih 20 - 30% glasova, izlaznost uglavnom bude oko 35% u Zg.