Progon ratnih zločina i zločinaca. U to su se zaklinjali svi dosadašnji glavni državni odvjetnici (ce) i premijer(ke). A time su se, kada zatreba za postizanje dnevno političkih bodova, nabacivali i političari, svih ideoloških predznaka. No kako progon ratnih zločina i zločinaca, stvarno izgleda u praksi, može se vidjeti na - sudovima. Pa je tako na zagrebačkom Županijskom sudu, jučer, 32 godine od događaja, trebalo početi suđenje zbog raketiranja Banskih dvora. No to se nije dogodilo, jer je svih šest optuženika, predvođenih Ljubomirom Bajićem (84), nedostupno hrvatskom pravosuđu jer žive u - Srbiji.
Rasprava je jučer odgođena jer do njezinog početka nije utvrđeno jesu li optuženici preko međunarodne pravne pomoći primili pozive za raspravu. Što je preduvjet da se rasprava uopće može održati. Podatak jesu li optuženici dobili pozive sutkinja Mirna Barović je tražila i od Ministarstva pravosuđa, odnosno njihove službe za međunarodnu pravnu pomoć, no do početka rasprave nije dobila odgovor. Pa joj nije preostalo drugo do da raspravu odgodi, spis pošalje na izvanraspravno vijeće, koje će onda odlučiti hoće li se optuženicima suditi u odsutnosti. Dok se sve to riješi proći će koji mjesec, što znači da će do donošenje presude vjerojatno proći i koja godina. Ako biologija ne bude brža....
Zagrebački ŽDO za raketiranje Banskih dvora 7. listopada 1991. tereti Ljubomira Bajića (84), tadašnjeg zapovjednika 5. zrakoplovnog korpusa, Slobodana Jeremića (74), načelnika za zračnu podršku, Đuru Miličevića (68), načelnika 105. lovačko -bombarderskog avijacijskog puka, Čedomira Kovačevića (72), referenta tadašnje kontraobavještajne službe pri nekadašnjem ratnom zrakoplovstvu i protuzračnoj obrani te Ratka Dopuđu (66) i Damira Lukića (65), pilote koji su počinili napad.
Bajić, Jeremić, Miličević, Kovačević i Dopuđa državljani su Srbije, dok Lukić ima državljanstvo Srbije i Hrvatske. Bajić i ostali terete se da su 7. listopada 1991. postupali prema ranije stvorenom planu zapovjednog vrha JNA s kojim je pukovnik Jeremić kao pomoćnik zapovjednika za zrakoplovnu podršku u zapovjedništvu Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (RV i PVO) JNA 7. listopada 1991. upoznao general-majora Bajića koji je u to vrijeme bio zapovjednik 5. zrakoplovnog korpusa RV i PVO te ujedno i zapovjednik Operativne grupe za borbeno zapovijedanje. Jeremić je istog dana helikopterom Gazela došao na aerodrom Udbina gdje je bio smješten 105. lovačko-bombarderski avijacijski puk RV i PVO te se sastao s načelnikom štaba i zamjenikom zapovjednika tog puka majorom Miličevićem. On je Jeremića u skladu s Bajićevom zapovijedi upoznao da Kovačević raspolaže s obavještajnim podacima o prostorijama u kojima bi se trebao nalaziti tadašnji hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman. Miličevića se tereti da je naredio zapovjedniku 249. lovačko-bombarderske eskadrile Ratku Dopuđi da kao pilot aviona Super Galeb G-4 s Kovačevićem kao kopilotom i Lukićem kao pilotom drugog aviona G-4 raketiraju Banske dvore i objekte u njegovoj blizini.
POVEZANI ČLANCI:
Potom su Dopuđa, Kovačević i Lukić istog dana oko 15 sati doletjeli s aerodroma Udbina do Zagreba nakon čega je Dopuđa prema Kovačevićevim uputama avionskim bombama MK-82 bombardirao Banske dvore u kojima se Tuđman trebao nalaziti sa Stjepanom Mesićem i Antom Markovićem, tadašnjim predsjednicima Predsjedništva SFRJ i Saveznog izvršnog vijeća SFRJ. No njih su se trojica iz prostorije koje je pogođena, makli netom malo prije toga. Lukića tužiteljstvo tereti da je na Banske dvore i objekte u blizini ispalio 16 raketa M-74 Munja kalibra 128 milimetara koje su pogodile objekte u blizini Banskih dvora. Uslijed bombardiranja i raketiranja poginuo je jedan civil, dok su jedan civil teže, a tri lakše ozlijeđena. Na Banskim dvorima i okolnim objektima nastala je šteta od gotovo 37 milijuna kuna.
Istraga za raketiranje Banskih dvora pokrenuta je 12. prosinca 2017., a na predmetu se prije toga godinama radilo kako bi se utvrdile sve konkretne činjenice, odnosno konkretni počinitelji. Tijekom istrage je ispitan i veći broj svjedoka koji se nalaze u Hrvatskoj, a putem međunarodne pravne pomoći pred Višim sudom u Beogradu ispitani su okrivljenici i svjedoci koji žive u Srbiji. Inače, optuženici su svojim odgovorima na optužnicu prigovarali što im uručena rješenja o provođenju istrage nisu napisana na srpskom jeziku i ćirilici, a Bajić je tvrdio i da ne može iskazivati jer ima obvezu čuvanja vojne tajne pa nije ispitan tijekom istrage, odnosno prije podizanja optužnice, što je njegovoj obrani bilo sporno. On sam pak u izjavi za hrvatske medije nakon podizanja optužnice kazao je da je tog listopadskog dana 1991. samo - izvršavao zapovjedi.
U međuvremenu Dopuđa je optužen i još jedan za ratni zločin protiv civilnog stanovišta, a tu je optužnicu protiv njega podiglo ŽDO Rijeka. Tereti ga se da je 4. kolovoza 1995. kao zapovjednik aerodroma u Udbini i zapovjednik 105. zrakoplovne brigade srpske vojske Krajine počinio ratni zločin. Prema optužnici, Dopuđa se tereti da je nakon dovršenih planiranih borbenih letova i djelovanja po položajima Hrvatske vojske, zajedno s danas pokojnim Milanom Perićem, zapovjednikom 92. mješovite avijacijske brigade vojske Republike Srpske, koja se također nalazila na aerodromu u Udbini, odlučio izvesti neselektivni napad na Gospić. To je trebala biti odmazda zbog artiljerijskog djelovanja Hrvatske vojske po aerodromu. Nakon toga je iz vojno-zrakoplovne baze Udbina poletio zrakoplov tipa J-22 Orao i u 17.20 sati neselektivno bombardirao samo sjedište Gospića s ukupno jedanaest bačenih avio bombi (tip FAB-100 M80). Uslijed eksplozija izazvanih bačenim avio bombama smrtno je stradalo troje civila, a dvoje je civila teško ozlijeđeno, dok ih je više bilo lakše ozlijeđeno.
U vrijeme raketiranja u banskim dvorima je bio zločinac Perković, za kojeg postoje indicije da je navodio zrakoplove koji su bombardirali Banske dvore, sa zadatkom da likvidiraju Tuđmana i tako obezglave Hrvatsku.