- Ma kakav, Batistuta, imamo mi Davora Šukera. J..o te Batistuta - riječi su trenera svih trenera Miroslava Ćire Blaževića izgovorene na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj 1998. godine, nakon kojih smo osvojili svjetsku broncu, a Šuker naslov najboljeg strijelca prvenstva, podsjeća novi MAX!. Batistuta i Argentina otišli su kući u četvrtfinalu.
No, ove riječi, kao i pjesma hrvatskih navijača \"Batistuta Gabriele, za tebe je Olić Pele\" ipak su izrečene više u šali, jer Gabriel Batistuta svakako je jedan od najboljih napadača koje je Argentina ikada imala, a nogometni stručnjaci tvrde kako bi, da je nastupao za neki veći klub, ostao zabilježen kao jedan od najboljih napadača u svijetu nogometa u povijesti.
Takvoj tvrdnji u prilog idu i riječi najvećeg argentinskog, a po mnogima i svjetskog igrača u povijesti Diega Armanda Maradone koji je za Batistutu kazao: - Batistuta je najbolji strijelac kojeg je Argentina ikada imala i takvog nećemo tako brzo ponovno vidjeti. Za mene je on najbolji napadač kojeg sam u životu vidio.
Kada to izgovori Maradona koji inače vrlo rijetko hvali nekog nogometaša, osim ako nije on sam u pitanju, onda Batistutina vrijednost dodatno dobiva na težini.
U Fiorentini devet godina
Batigol, kako su ga zvali, neupitno je jedan od najboljih strijelaca u povijesti nogometa, najbolji je strijelac reprezentacije Argentine svih vremena, a na ranije spomenutom Svjetskom prvenstvu u Francuskoj postigao je 5 pogodaka u 5 utakmica. Prvi je igrač u povijesti koji je na dva različita svjetska prvenstva postigao hat-trick (1994. u SAD-u Grčkoj i 1998. u Francuskoj Jamajci).
Ono što stoji, i što ga je sigurno zaustavilo na putu da uđe u \"klub najboljih u povijesti\" jest činjenica da je većinu karijere proveo u manjim klubovima, najviše u Fiorentini. Toga je svjestan i sam Batistuta.
- Da sam igrao za Barcelonu ili Manchester United, osvojio bih nagradu za najboljeg nogometaša svijeta, ali ja sam htio igrati samo za Fiorentinu, želio sam osvojiti nešto s malim klubom, da budemo dio povijesti - izjavio je jednom prilikom.
A u Fiorentini je proveo punih devet godina, i ne treba posebno naglašavati da u Firenzi i danas ima status heroja.
Želja da s Fiorentinom osvoji Scudetto nije mu se nažalost ostvarila, a najveći uspjeh koji je postigao s Violama bilo je osvajanje talijanskog kupa 1996., kao i talijanskog superkupa iste godine. Navijačima Fiorentine posebno je ostao u srcu zbog odanosti klubu i kad je bilo najteže.
Fiorentina je u sezoni 1992./1993. ispala iz Serie A, i kada je dio najboljih igrača odlučio otići, Batigol je ostao i sa šesnaest pogodaka uz pomoć trenera Claudia Ranierija vodio Fiorentinu u povratku u elitno natjecanje i osvajanje Serie B u sezoni 1993./1994.
Batistuta je 2000. godine, nakon punih devet sezona napustio Fiorentinu i preselio se u talijansku prijestolnicu te za 32 milijuna eura (tadašnjih 70 milijuna lira) obukao dres Rome.
Dosanjao naslov s Romom
Uz legendarnog Rominog El capitana Francesca Tottija, Batistuta dolazi do dugo sanjanog naslova prvaka Italije, i to već u prvoj sezoni igranja za rimsku Vučicu.
Romi je to bio prvi naslov prvaka Italije od 1983. godine. Kao što je to uvijek činio, tako je i u Romi davao sve od sebe na terenu i zato su ga posebno cijenili. Za Romu je nastupao tri sezone, odigrao je 81 utakmicu i postigao 33 pogotka.
Tijekom 2003. Batistuta je poslan na posudbu u milanski Inter, no ta je epizoda kratko trajala. Gabriel Batistuta kao 34-godišnjak odlučio se za odlazak u katarski Al Arabi s kojim je potpisao unosan dvogodišnji ugovor. U te je dvije sezone odigrao 21 utakmicu i postigao 25 golova, nakon čega je shrvan ozljedama odlučio objesiti kopačke o klin. Možda bi odigrao i koju sezonu više, no zdravlje mu nije dopuštalo.
Ne smije potrčati
- Zdravlje mi je toliko narušeno zbog silnih ozljeda tijekom karijere da danas teško mogu potrčati. Bilo je trenutaka kada me toliko boljelo da nisam mogao ni hodati. Sada mi je bolje, ali nogomet sam morao izbiti iz glave jer trčanje je moja prošlost - rekao je u razgovoru za France Football.
Opisao je da je tijekom igračke karijere primio velik broj injekcija zbog bolova u koljenu.
- Injekcije su učinile svoje, ali i sam sam kriv. Uvijek sam davao sve od sebe i trošio se, odigrao sam prosječno 65 utakmica godišnje i to je uzelo danak - priznao je Batistuta i dodao da bi ipak još jednom volio čuti onaj huk prepunih tribina kad istrči na teren.
Gabriel Batistuta deseti je najbolji strijelac u povijesti Serie A sa 184 postignuta pogotka iz 318 utakmica, što je posebno vrijedan uspjeh kada se zna da je većinu karijere na Čizmi proveo u relativno malom klubu kao što je Fiorentina. Osim za klubove u kojima je igrao, Batistuta je ogroman doprinos dao i za argentinsku reprezentaciju.
Za gauče je igrao punih jedanaest godina, odigrao je 78 utakmica i postigao 56 golova, najviše od svih u povijesti argentinske reprezentacije. U izboru za najboljeg svjetskog nogometaša 1999. Batistuta je osvojio treće mjesto, a proglašen je i najboljim strancem u talijanskoj Serie A. Unatoč tome s reprezentacijom Argentine nije uspio doći do osvajanja titule svjetskog prvaka. Osvojio je dvije Copa Americe i jedan Kup konfederacija.
Teško živio od nogometa
Gabriel Omar Batistuta rođen je 1. veljače 1969. u argentinskoj Reconquisti. Otac mu je radio u lokalnoj klaonici, a majka je bila tajnica u školi. S obzirom na to da je odrastao u obitelji s tri sestre, ništa nije ukazivalo na to da će se baviti nogometom. No, život ga je odnio upravo tamo na zelene terene. Počeo je trenirati i igrati za mlađe kategorije Newell’s Old Boysa u kojima je počeo profesionalnu karijeru. Kasnije je, prisjećajući se početaka karijere, kazao da su to bila vrlo teška vremena i da mu nije bilo lako živjeti od nogometa. Godinu kasnije prelazi u River Plate.
Za River je postigao sedamnaest pogodaka, no razdoblje provedeno u jednom od najvećih argentinskih klubova neće mu baš ostati u dobrom sjećanju jer je dolazio u česte sukobe s trenerom Danielom Pasarellom. Svojevrsni nastavak te “ljubavi” između Batistute i Pasarelle nastavit će se i kasnije kada Pasarella postane argentinski izbornik. Batistuta mu baš i nije bio omiljeni reprezentativac. Nakon Rivera Batistuta odlazi u Boca Juniors, u kojem je svojim igrama i golovima privukao pažnju ljudi iz Fiorentine. To je bilo dovoljno da se 1991. godine preseli u Firenzu.
Nakon završetka igračke karijere Batistuta se s obitelji prvo preselio u Perth u Australiji, no 2007. odlučio se vratiti u rodnu Argentinu.
Osim što povremeno sudjeluje kao sukomentator na televiziji prateći nogometne utakmice, najviše uživa provodeći vrijeme igrajući golf i posebno polo.
- Polo je moj glavni porok nakon što sam prestao s nogometom, jednostavno uživam u tome - kaže Batistuta.
