Malo ljudi zna da je zapravo Meša trebao voditi sadašnju generaciju BiH nogometaša koju je na kraju preuzeo Safet Sušić i upisao se u povijest, piše tjednik Max! Trebao, ali nije jer...
– Sve što sam mogao učiniti pogrešno, ja sam učinio – samo je jedna od kritika koje ima na vlastiti račun.
Čitav ću život biti stranac
Ali ono od čega ne bježi jest – rad.
– Ne bojim se rada i odgovornosti, ali još čekam pravu priliku.
Rođen u Višegradu, zvijezda Željezničara i nekadašnje reprezentacije Jugoslavije te jedan od najluđih igrača bivše države, naravno u pozitivnom smislu. I danas se prepričava njegovo pljuvanje suca na Koševu u utakmici Jugoslavija – Norveška, gdje je isključen što ga je na kraju koštalo i nastupa na Svjetskom prvenstvu u Italiji 1990., tako da s njim nismo razgovarali o, recimo, pogreškama kakve čine nogometaši poput one Mandžukićeve nesmotrenosti protiv Islanda jer je i Meša bio taj igrač – nosilo ga je srce, a ne razum i nerijetko je i sad takav.
Međutim, dok je kao igrač imao prava na poneku pogrešku jer bi nakon odrađene kazne ponovno mogao na teren, kao trener prava na kiks nema. Jedna propuštena prilika znači mnogo, a Baždarević ih je propustio jako puno. Trenutačno je bez posla i to ne zato što nema ponuda, već zato što jako drži do sebe i svoje reputacije, a nedavno se spominjao i u kontekstu dolaska u Hajduk gdje bi trebao biti menadžer kluba.
– Ne znam što da kažem. Valjda će me neko pozvati na razgovor. Hajduk je veliki klub i o meni se tamo razmišlja, vjerojatno na mjestu menadžera s obzirom na to da imaju sjajnog mladog trenera Igora Tudora. Međutim, ne mogu ništa reći o tome. Tek kada obavimo razgovor i ako ga uopće obavimo, mogu o tome govoriti i razmišljati, a do tada, sve je nagađanje – kaže Meša, kojeg smo našli između dva predavanja.
– Držim nekim mladim švicarskim trenerima tromjesečni tečaj. To mi je privremeni posao, a pravi još tražim. Imam nekih ponuda i iza sebe vrijedno igračko, ali i trenersko iskustvo tako da ne mogu uzeti svašta.
Meša je ne tako davno bio najbolji polaznik francuske trenerske akademije, gdje je iza sebe, po ocjenama, ostavio sadašnjeg izbornika Francuske Didiera Deschampsa. Ali za razliku od njega, Deschamps je dobio priliku za rad u Marseilleu, ali i u reprezentaciji, dok se Meša kalio u drugoligašima.
– Moj je najveći problem što ću čitav život biti stranac. Tako je bilo i u Sarajevu, tako je i u Francuskoj, gdje sada radi pet trenera bez diplome, a ja ne mogu dobiti šansu. Sve je stvar lobija, a ja se ne želim spuštati na niske grane jer smatram da zaslužujem mnogo više. Možda je moj problem što previše dobro mislim o sebi, ali ne mogu protiv toga. Takav sam – kaže Meša bez dlake na jeziku, baš kako bi rekao i njegov mentor i učitelj Ivica Osim, za kojeg Baždarević tvrdi da mu je kao otac.
– Njemu dugujem sve i uvijek će tako biti.
Nisam nigdje član klanova
Nekadašnji veznjak dodaje i kako u Francuskoj, da bi dobio trenerski posao, moraš biti dio nekakvog klana, a da bi dobio diplomu, moraš se školovati pet godina. Ipak dodaje i da mu je diploma draža nego posao preko veze, a dao nam je i svoje viđenje prolaska Francuske na SP. Pokušali smo ga isprovocirati rečenicom da je Francuska treći put na velikom natjecanju zahvaljujući sudačkom previdu, ali nije se dao...
– Nije istina. I protiv Irske bili su daleko bolji na terenu, a svi govore o ruci Thierryja Henryja. Bili su daleko bolji i od Ukrajine, koja je uz Island najslabija ekipa koja se plasirala u dodatne kvalifikacije. Dakle, nitko Francuzima nije poklonio SP, već su ga zasluženo izborili, a to što su morali u baraž nekako je i logično jer su bili drugi u skupini protiv Španjolske koja je europski i svjetski prvak – smatra Meša koji drži da je najveći problem Francuza što za tu reprezentaciju ne igraju najbolji igrači.
Kad se rodiš u dubini Bosne, rekao bi Ćiro, moraš biti duplo bolji od onih iz glavnog grada
Za Francusku ne igraju Francuzi – Za njih reprezentacija ne predstavlja gotovo ništa. Imaju najbolje igrače na svijetu koji igraju u Engleskoj i Španjolskoj, a od 1998. muče se na velikim natjecanjima. Sada su prošli Ukrajinu jer su bili bolji od nje, ali prave gluposti koje su neoprostive. Zemlja je puna različitosti i mnogi koji igraju za Francusku nisu čak ni Francuzi. I za razliku od BiH i drugih zemalja, nekako ne vidim da se bore punim srcem za svoju zemlju. Sam pojam da si igrač reprezentacije i da na terenu predstavljaš svoju zemlju predivan je osjećaj. Himna, zastava, sve što ide uz to... I zaista ne razumijem kada vidim nekad igrača, ne samo Francuza nego i nekog drugog, kako se ne bori. Ja sam predstavljao zemlju koja je imala 25 milijuna stanovnika i zemlju koja je mnogo manja i osjećaj je bio fenomenalan. Boriti se za svoj grb nešto je neopisivo. U Francuskoj igrači moraju naći motivaciju jer imaju jednu od najboljih selekcija na svijetu i zaista ne bih volio da se, recimo, BiH ili Hrvatska sastanu s njima u Brazilu.
Tvrdi i da je i očekivao plasman u Brazil od trenutka kada su izvučene kvalifikacijske skupine.
– BiH je napravila nešto veličanstveno. Zasluženo je bila prva, a rekao sam odmah poslije izvlačenja da u grupi sa Slovacima i Grcima cilj mora biti prvo mjesto. Međutim, na stranu sve to, kvalifikacije smo odradili jako pametno i posložilo nam se sve. Naravno, jako nas cijenim i ne želim podcjenjivati ostale, ali čini mi se da je Pape na raspolaganju imao ekipu koja je napokon zrela i kako bi veliki neuspjeh bio da se nismo plasirali na Svjetsko prvenstvo. Nikad nije lako izboriti to, ali ovaj smo put imali odličnu publiku, odlične igrače i djelovali smo kao ekipa čak i onda kada je izgledalo loše.
Gledao je i trijumf Alžira koji vodi Vahid Halilhodžić protiv Burkine Faso.
– Vaha je sad veliki heroj. Ujedinio je zemlju i napravio je veliki posao s Alžircima. Imaju jako dobre igrače, ali im je nedostajao netko poput Vahe.
Meša kaže da ga novinari posljednjih dana pitaju je li mu žao što nije izbornik BiH?
– Naravno da mi je žao, pogotovo jer sam u životu odbio nekoliko dobrih poslova. Međutim, ne mogu i neću raditi nešto što je ispod moje razine. Imao sam neke ponude iz Belgije, Francuske, Malte, neke druge lige, ali ne želim to. Belgijci mi nude klub koji je zadnji na ljestvici i koji se nikako ne može spasiti. Meni njihov predsjednik kaže da može, a ja znam da ne može. Imam dva drugoligaša u Francuskoj, ali jednostavno ne želim to. Sve je više trenera, a sve manje posla i pravih ekipa – smatra Baždarević.
Nije želio staviti u isti kontekst sebe kao iskusnog trenera koji nije dobio pravu šansu i Niku Kovača koji je gotovo bez iskustva zasjeo na kormilo jedne od najboljih europskih reprezentacija.
Mateo Kovačić je veličanstven
– Važno je imati reprezentaciju i dobre igrače. Protiv Islanda mogao je bilo tko sjediti na klupi jer je Hrvatska mnogo bolja ekipa od Islanđana i u toj utakmici neiskustvo ne igra bitnu ulogu. Čelni ljudi HNS-a vjerojatno su dobro razmislili prije nego su postavili Kovača i na kraju su dobro odlučili. Znaju Nikine kvalitete, on je bio vođa sjajne generacije i moram reći da nije nikakva sreća što je on dobio priliku. Jednostavno, moraš imati prijatelje i suradnike kojima vjeruješ. Ja sam prvi put odbio BiH jer nisam imao prijatelja i nisam znao s kim ću raditi, a pogriješio sam.
Ja sam nažalost u životu donio jako mnogo pogrešaka. Sve što sam mogao pogriješiti ja sam pogriješio
Baždarević kaže da ga je u utakmici protiv Islanda oduševio Mateo Kovačić kojemu predviđa veliku budućnost.
– Od nekoga sam čuo da igrom podsjeća i na mene, a samo ću mu poželjeti da ima mnogo bolju karijeru nego što sam je imao ja. Zaista je briljantan. Igra mozgom i uvjeren sam da je pred njim veličanstvena budućnost. Mene, recimo, podsjeća malo na Bobana i odavno nisam vidio tako staloženog i mirnog, a boljeg igrača – sipa hvalospjeve Baždarević i nastavlja da će Hrvatska i BiH u ždrijebu sigurno dobiti veliku reprezentaciju za protivnika.
Ne bih volio BiH - Hrvatska
– Treba pričekati 6. prosinca, ali u Brazilu će ovisiti puno o formi u kojoj se budu nalazile BiH i Hrvatska. Recimo, BiH je debitant i sigurno je da će za protivnika dobiti jednu bolju reprezentaciju od sebe, a za prolaz dalje moraš pobijediti ili igrati neriješeno protiv najboljeg, a onda dobiti nekog u svom rangu. Dakle, mnogo će toga ovisiti o formi igrača u tom trenutku i sve je do nas. Budemo li spremni, možemo se nositi i s boljima od sebe. Više bih volio da BiH dobije neku europsku grupu jer imamo iskustva s takvim selekcijama, za razliku od azijskih i južnoameričkih. Nismo autsajderi niti to trebamo biti – smatra Meša koji ne bi volio Hrvatsku u istoj grupi.
– Ne bih ja da igramo protiv Hrvatske. Poznajemo se previše dobro i više bih volio, recimo, Engleze nego Hrvatsku. Ne smije se upasti u zamku i psihološki ispratiti igrače kao da su autsajderi. Svima možemo parirati.
Nada se, kaže, da će u međuvremenu naći posao, ali onaj koji će zadovoljiti sve njegove kriterije. Dotad poštuje svakoga pa ga se tako može vidjeti na razgovorima u raznim zemljama, ali...
– Hajduk – o tom potom. Ja sam čovjek od principa. Znaš, kad se rodiš u dubini Bosne, kao što to Ćiro zna reći, onda moraš biti dvaput bolji od onoga tko je rođen u glavnom gradu. Moraš uvijek imati duplo znanje i želju, a ja sam nažalost u životu donio jako mnogo pogrešnih odluka. Sve što sam mogao pogriješiti ja sam pogriješio. Kada sam trebao preuzeti Sochaux, ja to nisam napravio, već sam ga uzeo kada su ostali bez sedam igrača. Kada sam trebao uzeti BiH, nisam to napravio, a kada sam trebao Grenoble zamijeniti St. Etienneom, ostao sam u klubu koji sam uveo iz druge lige u prvu.
Priznaje da se uvijek vodio emocijama, a ne razumom.
Hajduk ima veliki potencijal
– Ali sada sam uzeo čovjeka koji će biti uz mene kao savjetnik, čisto da bi mi pomogao u karijeri i donošenju odluka. Najbitnije je da se ne bojim rada. Razgovarao sam i s velikim klubovima, ali nekad bi se dogodilo da oni nisu prepoznali mene, a nekad ja nisam prepoznao njihovu viziju. Dođe ponuda od nekog kluba koji ima viziju, tada su mi pare nebitne, bitnija mi je šansa koja se nudi. Ne plašim se posla, a znam da će biti ponuda. Hajduk? Velik je klub i nikako nisam sretan kad vidim da klubovi iz bivše Jugoslavije tonu u prosjek. Nemaju ni Kopenhagen ni Rosenborg velika financijska ulaganja pa su opet nešto napravili u Europi, a Hajduk ima veći potencijal od njih. Naši klubovi imaju talent, nogometnu krv. To se ne može kupiti, ali se može od toga napraviti nešto.
