Bella je bila malo štene kad je stigla u dom Zorana Horine iz Zagreba. Dočekao ju je s veseljem i Borna, išao je tada u peti razred osnovne škole. Borna sada završava osnovnu školu, Bella ima tri i pol godine, a ljubav i veselje koje je donijela u obitelj ne može ništa zamijeniti.
– Odabrao sam dogo argentino jer me privukla pasmina. Imao sam prije staforda, ali ovo mi je nekako pas koji se ističe svojom pojavom. A znate ono, velik i ćelav muškarac i uz njega veliki pas, sve predrasude su tu – uz smješak nam priča gospodin Zoran, 43-godišnji profesor tjelesnog odgoja u srednjoj školi, inače samohrani otac. Da je znao o dogo argentino sve što sada zna, kolika je maza i savršeni obiteljski pas, sigurno bi bila njihov kućni ljubimac i puno prije.
– Dok je bila mala vodio sam je i na posao, dane je provodila među 30 djece, učio sam je na buku, promet, druge ljude. I to je ono najvažnije u životu svakog psa, rana socijalizacija na sve situacije. Nevažno o kakvom je psu i kojoj pasmini riječ – objašnjava Z. Horina. Vrlo brzo krenuli su i u školicu za pse, gdje je Bella dobila priliku družiti se s puno pasa i naučila kako ih ignorirati i poslušati ono što njezin vlasnik kaže. Tako su u Klubu za obuku službenih i sportskih pasa Zagreb (KOSSP) prošli osnovni tečaj poslušnosti, napredni tečaj, položili ispite i onda krenuli dalje – na obuku kojom postaju spasilački tim, a Bella prvi dogo argentino spasilački pas u Hrvatskoj.
Na korak su do cilja, uskoro ih čekaju ispiti, a Bella jasno pokazuje da je to 'posao' kojim se želi baviti. Zadatke izvršava vrlo uspješno i uvijek je motivirana za potragu. Svi koji ih malo bolje poznaju otkrivaju nam kako joj je jedini problem što čovjeku kojeg je pronašla ne smije dati pusu. Smije samo lavežom označiti uspješan kraj svoje potrage, jer takva su pravila. A dijeljenje pusa tako joj dobro ide, pokazala je to za našeg druženja.
Na pitanje gledaju li ih ljudi na ulici čudnije nakon nesretnog slučaja u kojem je ozlijeđeno malo dijete, a za napad okrivljen argentinski pas, Zoran Horina odgovara da ih neki ljudi uvijek jednako čudno gledaju.
– Ljudi često nemaju pojma o kakvom je psu riječ, vide samo da je velik, a ja ćelav. I bježe na drugu stranu ceste, posebno ljudi sa psima. Mi mirno prođemo, a njihovi psi se na drugoj strani ceste hoće potrgati. Bella je naučena na sve i bez problema je među drugim životinjama – priča nam gospodin Zoran.
Kako su u spasilačkim timovima KOSSP-a, sudjeluju i u edukacijama djece koje provodi Ured za upravljanje u hitnim situacijama. Na jednoj takvoj upravo su bili u Gradu mladih, gdje su vrtićku djecu učili kako se ponašati ako se izgube i pronađe ih potražni pas. Bella je sve odradila bez greške, onako kako to rade profesionalci. Dobila je i keksiće, ali i ono još važnije – dječje ruke koje su je mazile. Naravno, ističe Zoran Horina, sve uz nadzor odraslih, jer djecu se nikad ne ostavlja same sa psom, pa čak ni kad je riječ o njegovoj Belli.
I od Pekinezeta mozete napraviti psa koji napada i hoce ugrist.