Kraj travnja 95. Žena i ja spremali smo se na put u Osijek i kad smo
čuli da su Srbi kod Okučana deblokirali autocestu, odlučismo krenuti
baš tuda. Tmurno dopodne, asfalt izbrazdan tragovima projektila, uz
cestu olupine i spodobe u neurednim smb-uniformama, a za naš se "tipo"
prilijepio sumnjivi "golf". Što taj hoće? "Jesam li ti lijepo kazala da
smo trebali na Podravsku magistralu!", drhtavim će mi glasom žena. Gle,
Beograd, rekao sam. Kakav Beograd!? Pogledaj putokaz, na putokazu piše
Beograd! To ju još više uplašilo, pa je zamukla i nije progovorila dok
nismo izbili na slobodni teritorij. Tu nas je napustila i pratnja u
"golfu": njima se učinilo da će biti sigurniji ako budu s nama.
Bio je to prvi i jedini put u proteklih 15 godina da sam na nekoj
hrvatskoj cesti vidio oznaku "Beograd"!
S početkom rata nestalo je Beograda s cestovnih ploča, a nadomjestio ga
je Lipovac. Je li Lipovac hrvatska riječ za Beograd, ozbiljno me tih
dana upitala studentica hrvatskog jezika u Grazu. Da, odgovorio sam,
jer mi se nije dalo objašnjavati. Nije li napokon došlo vrijeme da se
oko tog pitanja ozbiljno obajsnimo? Kako se na hrvatskom kaže Beograd i
kako se na hrvatskom kaže Srbija?
O tome se u ljeto 97. vodila javna prepiska između Stanka Lasića i
Igora Mandića. Lasić je napisao da njega srpska književnost, pa i
Srbija, zanima otprilike kao bugarska književnost i Bugarska. Mandić mu
je kontrirao stajalištem da srpska književnost i Srbija za Hrvatsku
imaju posebno značenje i da se "hiljadugodišnje zajedništvo hrvatsko i
srpsko ne da izbrisati bilo kakvim zemljopisnim ili državnim
razgraničenjima".
Što je mislila naša javnost, ne zna se, ali više sam nego siguran,
većina je bila na Lasićevoj strani. I onda i danas. A, ne, kaže
komentator iz Liliputa ("Jutarnji list", 25. 3.), danas je "sasvim
jasno da je u slavnoj polemici u pravu bio Mandić". Kao ključni
argument Liliputanac navodi jugoslavenski film "Karaula", jer u njemu,
i cirkusu koji se oko njega stvara, vidi vrhunac obnove zajedničkog
jugoslavenskog kulturnog prostora sa središtem u Zagrebu! Ono što je
umrlo u Beogradu, sada bi imalo oživjeti u Zagrebu! Ili, nije bitan
Beograd, bitna je Jugoslavija!
Da nema nikakvih drugih razloga, a ima ih mnogo, bilo bi to dovoljno da
se odmah na sve hrvatske putokaze prema Srbiji vrati riječ Beograd. I
da se napokon jasno i glasno, a ponajprije Jugoslavenima u Hrvatskoj,
kaže: Beograd da, Srbija da, jugoslavenska karaula nikad više!
Kad je profesor Lasić rekao da se Hrvatska prema Srbiji treba odnositi
kao prema Bugarskoj, nije rekao ništa loše ni o Srbiji ni o Bugarskoj.
Dapače. Ali je, tako sam ga barem ja shvatio, rekao sve najlošije o
Jugoslaviji.
GOST SURADNIK
