Kada je u rujnu 2008. godine na bjelovarskom groblju Borik o trošku Centra za socijalnu skrb kao teška sirotinja bez igdje ikoga sahranjen osobenjak Branko Dundović - Dandi, nitko u Bjelovaru nije mogao ni slutiti da će upravo taj neshvaćeni gradski “bogac” tri i pol godine kasnije postati zasigurno najveći bjelovarski donator. Naime, nedavno je na račun Grada Bjelovara, kako se kasnije ispostavilo jedinog Dandijeva nasljednika, sjelo impozantnih nešto više od 130.000 eura.
Pravna procedura
Time je okončana dugotrajna pravna procedura u kojoj je Gradu napokon pripala Dandijeva ušteđevina gotovo slučajno otkrivena tek nakon njegove smrti. Naime, u ostavinskom postupku Gradu je pripala skromna kuća u kojoj je Dandi godinama živio sa svojom majkom koja je preminula samo mjesec-dva prije njega. No, s obzirom na to da je Dandi čitav svoj život u kuću dovlačio tone i tone odbačene starudije, kuća je bila zatrpana smećem. Da bi je prodali, kako su to u Gradu isplanirali, trebalo ju je najprije dobrano očistiti. Za taj posao Grad je angažirao Slavka Setnika i njegovu majku Anku koji su puna dva tjedna iz nje izvlačili smeće.
– Prostorije su od poda do plafona bile ispunjene hrpetinama starog papira i kartona tako da smo u dva tjedna napunili čak 15 kontejnera – svjedočila je tada Anka Setnik prisjećajući se trenutka kada su gotovo slučajno pronašli štedne knjižice austrijskih i njemačkih banaka u kojima je Dandi potajice imao oročenu štednju. U tom “brlogu” Anka i Slavko knjižice su pronašli zalijepljene ispod jedne ladice stola, što samo govori o tome kako ih je Dandi pomno skrivao. Knjižice su predali ljudima u Gradu i tada je započela borba za Dandijevu ostavštinu.
– U Austriji je trebalo provesti tek jedan skraćeni postupak u kojem je trebalo ishoditi suglasnost njihova državnog tijela, dok je onaj u Njemačkoj trajao znatno dulje i tamo smo morali angažirati odvjetnicu koja nas je zastupala u ostavinskom postupku – kazala je Ivanka Rajković, pravnica bjelovarske gradske uprave pojašnjavajući proceduru i okolnosti borbe za Dandijevu ušteđevinu.
Sretni pronalazači
– Na tim je knjižicama ukupno bilo 134.313,40 eura, no kada su se odbili svi troškovi, na račun Grada uplaćeno je ukupno 131.702,50 eura – ističe Rajković dodajući da novac nije stigao odjednom nego u nekoliko navrata.
Korist od pristiglih eura mogli bi imati i sretni pronalazači.
– Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kaže da nalaznik ima pravo na deset posto od nalaznine i zato je već predloženo da se Anki i Slavku osigura neka nagrada – kaže Rajković dodajući da majka i sin Setnik žive u kući u vlasništvu Grada te se promišlja da ih se trajno oslobodi najamnine i komunalne naknade, no o tome će idućeg tjedna odlučiti komisija za gospodarenje gradskim nekretninama.
stvarno ne razumijem takve ljude koji imaju pristojne ušteđevine,a žive u neljudskim uvjetima,i u svojoj okolini imam jednu susjedu koja je radila u Njemačkoj više od 20 godina, ima i mirovinu,iako ima 75 godina još ide čistiti po stanovima ili čisti stubišta,a živi u maloj kući kojoj je hitno treba novo krovište,kaže da je to za nju preskupo,šta će novi krov na staroj kući,ali si je zato kupila grobno mjesto na Mirogoju