Nekad su to bili svakodnevni prizori kad je brat bratu, susjed susjedu, prijatelj prijatelji, kum kumu i ne znamo tko već kome išao pomoći kako bi nešto napravio i izgradio kako bi prošao jeftinije jer se nije imalo novca na razbacivanje.
Šezdesetih i sedamdesetih godina doseljenici iz južnih krajeva, prije svega iz Bosne i Hercegovine, išli su čak i korak dalje. Njihovi poznanici, prijatelji i rođaci polazeći na ovakav posao ponijeli su sa sobom od svoje kuće hranu i piće za cijeli dan tako da za vrijeme ispomoći nisu bili domaćinu na nikakvom trošku. To je bila pomoć za primjer jer su svi željeli da domaćin što više sagradi i napreduje sa svojom građevinom. Netko bi danas rekao to je bilo vrijeme dobrih odnosa među ljudima, tople prijateljske suradnje, bez imalo zavisti što je sada nažalost nezamislivo, prenosi Pozega.eu.
Danas se to sve radi užurbano, strojno i pomoću tehnike, brže bolje, kamion s mikserom doveze beton, istovari ga gdje treba, sve se to na brzaka poravna, nivelira, zagladi i gotov posao.
Ovdje u konkretnom slučaju to nije bilo tako iako je moglo. Uz buku miješalica, lupu lopata, prijatelji, kumovi i susjedi Marija Dumančića iz Vidovaca, kako ga neki od milja zovu Ferdo odlučili su mu brzinom svjetlosti pomoći kako bi izbetonirao svoje dvorište koje već duže vremena vapi za time. Velika hrpa pijeska je još neki dan pripremljena i vreće s cementom, samo su još trebale vrijedne ruke s alatom da odrade posao. Tri miješalice desetak i više lopata, kolica za prijevoz betona, kante s vodom, samo su neki od pomagala kako bi se kvalitetan beton u omjeru napravio po naputku glavnih majstora Josipa i Zdravka.
S druge strane majstori sa svojim alatom rade onaj malo stručniji posao kako bi betoniranje bilo kvalitetno odrađeno kako to i doliči. Bilo je milina gledati kako se beton vozi u kolicima, istresa, poravnava, nakon čega majstori udaraju onu konačnu glazuru. Uz šalu i doskočice i posjete onih susjeda i prijatelja koji se nisu pridružili raboti, već su došli nešto popiti, sve je išlo kao po loju.
Istina nekoliko se puta s poslom stajalo i zalijevalo, laganim i rashlađenim pićem, jer stara poslovica kaže ako se betonska deka i betonski temelji ne zalijevaju može doći kasnije i do pucanja tog betona.
Raboti i svim drugim dobronamjernicima koji su došli vidjeti što se to radi nije ne nedostajalo ničega jer se vrijedni mladi gazda Mario pobrinu da mu rabota ima svega u izobilju, kako od pića tako i hrane. Neki od rabotara nisu bili raspoloženi za fotografiranje, poput Tote, Ilije, Cile, Novaka i drugih. Upornošću fotoreportera sve je zabilježeno kao što se i vidi iz priloženog..
pa ovako se i danas radi kad su manje povrsine u pitanju