Ratificiranjem kontroverznog sporazuma s Nuklearnom elektranom Krško, Hrvatski Sabor je osigurao struju državi barem u sljedećih 10 godina, tvrde zagovornici sporazuma u politici. Struja iz Krškog, ako i dođe, skuplja je 20 posto od uvozne, tom se elektranom sada loše upravlja i posljednjih godina posluje s gubicima, a Hrvatska je potpisala poslovni apsurd jer joj Slovenci čak nisu dopustili uvid u financijski i poslovni status nuklearke, odgovaraju stručnjaci. Unatoč obvezi iz sporazuma u lanjskom prosincu da Hrvate puste u nuklearku i pokažu poslovne knjige i obveze, Slovenci se tome nisu odazvali. Što se, onda, može očekivati od takvih partnera, pitaju se naši stručnjaci, strahujući od puno nejasnoća za koje nisu sigurni da će ih ratificirani sporazum riješiti.
Predugi rokovi
Kao prvo, smatraju da je trenutačno upravljanje nuklearkom gospodarski loše i da će struja za nas biti skupa ako hrvatski stručnjaci ne dobiju priliku ravnopravno sudjelovati u upravljanju i odlučivanju te ne racionaliziraju troškove nuklearke.
- Ako doista budemo pravi vlasnici nuklearke i ako ćemo moći utjecati na sniženje troškova, onda će biti bolji poslovni rezultati i Krškog i Hrvatske elektroprivrede - smatra mr. Kažimir Vrankić, koordinator HEP-ova tima za NE Krško. Ističe i kako je svako dalje odugovlačenje ulaska u nuklearku financijski vrlo nepovoljno za Hrvatsku. Slovencima se opet daje prilika da izvlače struju, a Hrvatima je u tom razdoblju nametnuta obveza prema dekomisiji i otpadu?! Posebna je priča što smo potpisali nešto za što i ne znamo kako posluje od isključenja hrvatske strane.
- Nekoliko smo puta zahtijevali uvid u poslovni i financijski status Krškog, ali su nam Slovenci to odbili dati, iako je to bio preduvjet za preuzimanje. Blokirali su nam uvid u financije i obveze - tvrdi Vrankić. Situacija postaje složenija, ističu i u energetskim krugovima, time što je hrvatska strana opet dala preduge rokove Sloveniji te samoinicijativno dovela u pitanje čak i potpisani sporazum! Pojednostavljeno, Hrvati su istaknuli da će do Nove godine pričekati reakciju slovenske strane oko nuklearke i tek onda vidjeti što će dalje poduzimati. O međunarodnoj arbitraži se, pak, nekoliko puta pričalo i nijednom se ništa nije riješilo. Tako se našim susjedima olako prelazi preko duga koji su stvarali godinama ne isporučujući nam struju, a nama se, pak, nameću obveze troškova i za nuklearku i za otpad koji će iz nje proizaći!
Gradnja skuplja od Krškog
Nažalost, ni to nije sve. Hrvatska je strana samoinicijativno izmijenila ugovor. Takav čin su pravnici popratili držeći se za glavu, ističući kako bi Slovenci sada još mogli reći da takav sporazum ne priznaju pa bi se pregovori oko nuklearke mogli voditi još godinama, što je na neki način potvrdio i slovenski premijer Janez Drnovšek! U cijeloj priči nije nevažan ni faktor zastare koji bi nas mogao vrlo brzo sustići, nastave li Slovenci otezati postupak vraćanja struje Hrvatskoj. Tada više ni međunarodna arbitraža ne dolazi u obzir. Stoga se u energetskim krugovima pitaju treba li nam doista Krško pod svaku cijenu i pod bilo kojim uvjetima?
- Neosporno je da bi nam Krško dobro došlo ako ćemo i mi moći upravljati njime. No, ne pod bilo kojim uvjetima. Uostalom, ni Krško neće riješiti sve naše potrebe za strujom, a i ako naiđemo na jeftiniju struju vani, naravno da ćemo je uvoziti. Također, gradnja bilo kojeg drugog izvora za struju bila bi skuplja od Krškog ako se usporede troškovi kapitala, održavanja goriva i pogona. No, i s Krškim i bez njega, dugoročno nam trebaju i nove elektrane - objašnjava Vrankić.
Dakako potrebe iz Krškog vrijede samo ako nam Slovenci dopuste ravnopravno upravljanje nuklearkom jer nam oni mogu složiti i takve cijene od kojih bi nam se moglo zavrtiti u glavi. Slovenskoj strani je cijena struje jednaka, ali im se dio troškova vraća kroz poreze, zaposlenost,... prednosti koje Hrvatska nema.
Pišu: Dražena Lejo i Vlado Zagorac
