Posadili smo 2010. deset tisuća komada božićnih drvca. Godinu kasnije još toliko. Neka su se posušila, a potrebno je i sedam godina sadnje da bismo mogli očekivati prve rezultate. Pitanje je što raditi i od čega živjeti u tom razdoblju – upozorava Stanislav Jurčić, upravitelj Braniteljske zadruge Cetin 1527 iz Cetingrada.
Ista priča muči i većinu ostalih braniteljskih zadruga u Karlovačkoj županiji. Nakon rata ambiciozno su pokrenuli vlastitu proizvodnju, od poljoprivrede, pčelarstva, sirarstva do ugradnje podova. No, izostala je sustavna potpora.
To je dovelo do toga da većina takvih zadruga doslovno preživljava.
Jednokratna pomoć
Problem je što od ministarstva dobiju samo jednokratnu pomoć za pokretanje posla. Tako se sada od 44 zadruge u Karlovačkoj županiji, koliko ih je na papiru, ‘drži’ još samo njih šest, sedam, i to zahvaljujući vlastitim ulaganjima.
– Ukoliko Ministarstvo branitelja ne osigura povoljne kreditne linije, svi će u likvidaciju. Drugog rješenja nema, jer nezaposleni branitelji nemaju to otkuda financirati. Za uzgoj lješnjaka primjerice treba tri, četiri godine, a slično je i s ostalim plodovima.
Stoga bi braniteljskim zadrugama trebalo omogućiti kredite s odgodom početka otplate od nekoliko godina – predlaže predsjednik Zajednice udruga HVIDRA-e Petar Banić. Dodaje da su svoje prijedloge uputili ministarstvu od kojeg očekuju odgovor.
Nadali su se i da će na 22. obljetnicu priznanja Hrvatske u Karlovac doći i ministar Predrag Matić kako bi ga upoznali s radom, ali i spomenutim problemima braniteljskih zadruga.
– Izostala je, nažalost, dobra volja ministra, koji nije našao potrebnim doći u Karlovac. Kada bi barem dvadesetak zadruga radilo kako treba, to bi bilo izvrsno. Imamo ideje i prijedloge, ali ako nemate s druge strane s kime razgovarati onda je to problem – dodaje Banić.
Osim toga, zadruge muče i komunalna opremljenost. No, unatoč svim poteškoćama predano rade i nadaju se da će mjerodavni to ipak prepoznati.
Bez navodnjavanja
– Bavimo se ugradnjom podova, ali i uzgojem kupina. Problem nam je što nema navodnjavanja. Voda je daleko, a ta investicija puno košta. No, radimo i trudimo se – kaže Marko Drakšić, upravitelj BZ Tilia iz Barilovića, koja okuplja sedam zadrugara.
Kog vraga treba toliko udruga?