Nije samo zbunjujuće što Vlada s maskama na licu poručuje da nošenje maske neće biti obveza u učionicama, već povlači i pitanje odgovornosti za posljedice. Bez maske ni po sladoled, a u učionici nije obvezna!?
“Tijekom nastave maske će djeca moći nositi ako to žele, ali to neće biti obveza”, rekao je ministar obrazovanja Radovan Fuchs na sjednici Vlade s maskom na licu, nekoliko metara udaljen od pola Vlade s druge strane stola. Neki dan je konferenciju za medije držao iza pleksiglasa. I on i Vlada šalju važnu poruku da trebamo čuvati druge i sebe. Djeca ne mogu ući u trgovinu bez maske na licu ni samo kako bi kupili sladoled, a u učionici će i oni zreliji u najvišim razredima i srednjoškolci, moći sjediti satima bez maske!?
U bolnicu nitko ne može ući bez trijaže pod materijalnom i kaznenom odgovornošću. Zbunjujuća je poruka koju Vlada šalje ne samo djeci. Zašto u javnom prijevozu i drugim zatvorenim prostorima vrijede jedna pravila, a u učionicama bi trebala vrijediti druga? Doduše, ministar je pokazao senzibilitet za problem pa se ogradio kako će se pratiti epidemiološka situacija i po potrebi pomaknu ti početak škole. Ali, premijer Andrej Plenković je ministrovo izlaganje autoritativno presjekao zaključivši kako je najvažnije da školska godina počinje 7. rujna.
I po cijenu zdravlja učenika, nastavnika i njihovih obitelji!? Naravno, uvođenjem obveze nošenja maski u školama za državu bi se otvorilo neugodno pitanje dostupnosti i troška, ne samo za nastavnike. Skida li država odgovornost sa sebe time što nije propisala obvezno nošenje maski? Ako je o tomu riječ, to je epidemiološki, moralno i pravno promašeno. Jer, za rizičnu djecu preporuka liječnika o ponašanju pacijenta i o potrebi nošenja maske iznad je odluke ministra i Vlade. A koja je svrha da rizično dijete nosi masku, ako je ne nosi nitko oko njega. Epidemiolozi stalno ističu da masku nosimo prije svega zbog drugih.
Neki dan je samohrani otac, teški kronični bolesnik, na forumu opravdano postavio pitanje odgovornosti ako virus koji dijete donese iz škole njega ubije i dijete mu ostane bez jedinog roditelja. Naravno da pristup države otvara i pitanje pravne (su)odgovornosti za posljedice zaraze učenika i nastavnika, osobito rizičnih, kao i njihovih obitelji pa i pitanje naknade štete. Neke zemlje o tomu i te kako vode računa.
Dobar tekst. Djeca dolaze iz svojih obitelj. sredina i vraćaju se. Učionice si prepune. Škole će biti velika žarišta. Žarišta su i drugih zaraznih bolesti.