Sve informacije koje roditelji imaju dva tjedna prije početka škole jest da će – dobiti informaciju za devet dana. Rezultat je to sastanka ogromne radne skupine od čak 23 člana objavljen u utorak. Tog 31. kolovoza, kada će “osvanuti” uvjeti polaska u školu u vrijeme pandemije COVID-19, za pripremu će ostati točno četiri radna dana. Vrijeme koje prije svega pokazuje da za bilo kakve mjere, ako ništa drugo, neće biti vremena. Što neka škola, ravnatelj, učitelj mogu u četiri dana? Nabaviti dodatnog sapuna i proluftati učionice. Što mogu roditelji? Jednako toliko. Kad nema informacija, onda caruje dezinformacija pa se tako može svjedočiti i različitim taborima s roditeljske strane.
Već su počele peticije
Organiziranje inicijativa i online grupa, pokretanje peticija koje možda uopće nemaju nikakvog smisla. Ne samo zato što nisu nikakvim dijelom radne skupine nego jer možda i ono protiv čega, odnosno za što se bore ni nije na stolu 23-člane grupe u Ministarstvu obrazovanja.
Tako je pokrenuta i potpisuje se peticija protiv nošenja maski u školama. Maske, barem na osnovnoškolcima, koliko se može neslužbeno čuti, i nisu tema. No argumenti su svakakvi pa tako kruži i onaj ključni kako djeca ne prenose virus, što pokazuje, uza sve ostalo, koliko je opasno ne raspolagati činjenicama te ih ne prezentirati na jasan način.
Hoće li učitelji nositi masku ili što s onima koji odluče tako sebe zaštititi, a nije im obaveza? Hoće li do škole doći autobusom s maskom na licu i onda je spremiti u džep pri ulasku u školu? Ovaj virus neće netragom nestati i nedvojbeno je potrebno s njim (na)učiti živjeti, ali zasigurno ne preko noći i to doslovno u školi.
Ministar Fuchs poručio je da se ne kasni te da gledamo situaciju u drugim državama. Ne znamo koje zemlje gledamo, ali Njemačka u kojoj je nastava počela u berlinskom okrugu zatvorila je prvi tjedan više škola. U Italiji, gdje školska godina počinje 14. rujna, forsira se što više nastave na otvorenom, Austrijanci će uz niz propisanih detalja, pa čak i prozračivanje učionica svakih 20 minuta na pet minuta, provoditi i testiranja na COVID-19. I uza sve to budno će pratiti podatke o broju zaraženih, a Centar za kontrolu bolesti i prevenciju daje jasan stav sažet otprilike u poruku “što lošije brojke, to su škole veći rizik”. Kako god tko tumačio i računao hrvatske brojke, korona u nas, nažalost, trenutačno ima svoj (dosadašnji) rekord.
U takvim okolnostima ne može sva informacija ni učiteljima ni ravnateljima, a ni roditeljima biti – pričekajmo 31. kolovoza. Istinabog, izvanredne su okolnosti te jedinstvenog recepta nema nigdje.
Ako za “temu maska” čekamo Svjetsku zdravstvenu organizaciju, za distancu i higijenu znamo da su jedino što svijetu trenutno preostaje u ovoj borbi. Dva tjedna prije prvog zvona barem smo trebali znati hoće li razredi biti manji makar tamo gdje je to moguće, upogoniti prazne ili nekorištene prostore tamo gdje ih ima, pokrenuti drugu smjenu tamo gdje je sad jedna itd.
Pravo na zdravlje
Hoće li funkcionirati dnevni boravak, ako hoće, kako ga organizirati, što se pitaju i ravnatelji s kojima smo razgovarali, da se ne miješaju djeca iz različitih razreda. Tim više jer smo zemlja u kojoj su razredi nekih škola krcati, drugih poluprazni, neki imaju ogromna dvorišta, drugi ni igralište. Stoga djeluje i apsurdnije neki univerzalan paket za sve jednak uz jedinu napomenu da 7. rujna svi moraju biti u školama.
Osnovno školovanje jest obavezno, ali je prije svega ono je jednako tako i pravo djeteta. Baš kao i pravo na zdravlje.
Želimo čuti da će djeca sjediti po 1 u klupi gdje god je moguće, da će biti manje klupa u učionici, da će nastavnici, profesori, portiri, domari, čistači...nositi maske , da će se redovito čistiti i dezinficirati prostori, provjetravati....a višee od toga teško se može. Naravno - kada je moguće - nastava vani ....I ponavljati roditeljima koji misle da "djeca ne mogu oboljeti te da ne mogu biti prijenosnici bolesti" ...da to nije istina. I sve to stalno, iz sata u sat ponavljati dok se ne utuvi u glave