Ljetni je upisni rok na fakultete iza nas, a sveučilišta javljaju da je bio uspješan za 24 tisuće maturanata koji su dobili indeks sa svojim imenom. No, to je tek prvi upisni val. Do jeseni Hrvatska bi mogla dobiti ukupno 60 tisuća brucoša – koliko studenata upisuje prvu godinu fakulteta, visoke škole ili veleučilišta. Broj studenata na prvoj godini odgovara broju jedne i pol generacije rođenih, što znači da su mnogi među upisanima u prvu godinu i ponavljači s proteklih godina. Hrvatska ima oko 160 tisuća studenata, i to 115 tisuća redovitih i 45 tisuća izvanrednih, što je solidan broj u odnosu na broj stanovnika.
Plaća 60 posto veća, ali...
No, slika se bitno mijenja kada se gleda uspjeh. Od 60.000 studenata upisanih na prvu godinu studija do diplome, bilo dodiplomskog (bachelor, koji traje tri ili četiri godine, odnosno dvogodišnje visoke škole) ili master studija dogura tek 33 tisuće studenata – gotovo svaki drugi upisani na prvu godinu. Upravo zbog niske prolaznosti Hrvatska se sunovratila među zemlje s malim brojem visokoobrazovanih građana – svega 28 od stotinu osoba u dobi od 30 do 34 godine, za razliku od prosječnog broja u EU od 40 visokoobrazovanih.
Diploma nekog fakulteta ili stručnog studija donosi približno 60 posto veću plaću od svjedodžbe srednje škole, no na neuređenim tržištima, gdje upisna politika ide šumom, a potrebe tržišta drumom, česta su i dugotrajna čekanja. Trenutačno se na hrvatskoj burzi nalazi 10.715 nezaposlenih građana s diplomom nekog fakulteta ili akademije. Jednako tako bez posla je i 7441 osoba koja ima diplomu prvog stupnja fakulteta, stručnog studija ili visoke škole.
Nimalo ne čudi što je na jesenskom upisnom roku ostalo najviše mjesta na pravnim i ekonomskim fakultetima jer većinu nezaposlenih s fakultetskom diplomom čine ekonomisti – kojih je na burzi oko 2300, tisuću je nezaposlenih pravnika, oko tisuću i pol nastavnika središnjih škola te oko 900 učitelja osnovnih škola. Ekonomisti raznih usmjerenja dominiraju i među nezaposlenima s diplomom stručnog studija, visoke škole ili prvog stupnja fakulteta te ih je također više od dvije tisuće. Jedan od razloga što je na burzi rada tako puno ekonomista jest i taj što se ekonomija studira na državnim, ali i privatnim visokim učilištima. Privatne visoke škole godišnje upisuju oko pet tisuća studenata, privatna veleučilišta oko šest tisuća te privatna sveučilišta nešto manje od tri tisuće – ukupno oko 14 tisuća. Na privatnim se studijima školuje oko 9 posto studenata, no većinom na raznim ekonomskim smjerovima jer je njih najlakše osnovati.
Prekobrojni društvenjaci
Posljednjih godina velika je navala i na studije koji obrazuju fizioterapeute, a trenutačno je među nezaposlenima 15 osoba s fakultetskom diplomom fizioterapeuta te 378 osoba fizioterapeuta s diplomom veleučilišta ili više škole. Među trenutačno nezaposlenima s višom ili visokom stručnom spremom njih 80 posto je na burzi rada do godine dana, s tim da ih oko 40 posto čeka na posao do tri mjeseca.
No, na burzi ima i oko 900 fakultetski obrazovanih koji su bez posla pet, osam pa i više godina. Brojnost nezaposlenih s fakultetskom diplomom dosta govori i o stanju ekonomije, pa je tako na burzi rada 510 nezaposlenih agronoma, 251 kemijski inženjer, 230 inženjera prometa, no i 196 inženjera strojarstva, 142 inženjera građevine, 135 inženjera elektrotehnike te 116 arhitekata. Društvene znanosti imaju još lošiju sliku – bez posla je 235 sociologa, 258 filozofa, 157 psihologa, 194 novinara, 106 socijalnih radnika i 118 prevoditelja.
Mentalitet u kojem je diploma sama sebi svrha. Laprdate o broju visokoobrazovanih, iako ste svjesni da ih ionako imamo previše u odnosu na broj raspoloživih radnih mjesta. Pa onda s diplomama čuče na burzi ili rade NKV poslove. S drruge strane, trebate keramičara, vodoinstalatera, električara.... da vam popravi kvar doma - e njih nema ni za lijek. Jer ovaj i ovakav malograđanski mentalitet već 20 godina omalovažava zanat i struku i ispire mladima mozak da ako nemaju tri fakulteta, da su manje vrijedni kao ljudi i kao građani.