Suđenje za opoziv bivšeg predsjednika Donalda Trumpa u američkom Senatu dobiva najveću pažnju, ali to zapravo nije najvažnija priča u Washingtonu ovog tjedna. Prije bi to bila priča o tome da bi kratkoročna budućnost SAD-a i potencijalno njegova uloga u svijetu itekako mogla biti određena sudbinom programa predsjednika Bidena za spašavanje gospodarstva iz stiska pandemije bolesti COVID-19. Biden je predložio paket za oporavak od nevjerojatnih 1,9 bilijun dolara, koji dolazi nakon više od 3 bilijuna dolara koje je savezna vlada potrošila od ožujka 2019.
Te iznose teško je shvatiti, posebno jer se neće platiti iz tekućeg oporezivanja. Taj će se novac, kao i obično, dobiti kroz zaduživanje, a na takvim razinama to može samo SAD jer može tiskati dolare, svjetsku pričuvnu valutu i zbog spremnosti vjerovnika, od kojih su mnogi strane vlade, da im nastave davati zajmove. Biden se kocka s visokim ulozima. Teorija njegovih savjetnika glasi da bi američko gospodarstvo moglo upasti u dugoročni škripac s nenadoknadivim poslovnim gubicima i trajno visokom nezaposlenošću te da bi veći rizik bio potratiti trenutačnu političku prednost demokrata provođenjem samo ograničenog programa. Stoga su se odlučili za golem paket, s ciljem uništavanja koronavirusa i pojačavanja javnog zdravstva te održavanja gospodarstva na površini dok se situacija ne vrati u normalu. Kritičari tvrde da je taj program neselektivno namijenjen građanima, što uključuje mnoge kojima ne treba pomoć te da će on nastaviti s poticanjem umjetnog procvata na tržištu dionica koji je pogodovao dobrostojećim Amerikancima. Neki kritičari, uključujući jednog vodećeg demokratskog ekonomista, upozoravaju da bi razmjeri predloženog deficitarnog financiranja mogli potaknuti pojavu ozbiljne inflacije kakva nije viđena u SAD-u gotovo 40 godina. Također, tvrde da bi Biden trebao upotrijebiti svoj dragocjeni politički kapital za promicanje potrebnih velikih infrastrukturnih ulaganja koja bi mogla potaknuti gospodarski rast, umjesto jednostavnog jamčenja kratkoročne potrošnje potrošačima.
Administracija želi osigurati odobrenje paketa za oporavak u Kongresu u ožujku, što znači da još ima vremena za usavršavanja i za pregovore s umjerenim republikancima i demokratima. Ne bude li se američko gospodarstvo oporavljalo u sljedeće dvije godine, republikanci bi mogli povratiti kontrolu nad Kongresom u studenom 2022. na izborima za zakonodavno tijelo i tada bi bili spremni za ponovno osvajanje Bijele kuće 2024.
Utjecaj na smjer američke vanjske politike u takvim okolnostima bio bi snažan; kad bi sljedeći predsjednik opet bio Donald Trump, bilo bi to katastrofalno, s obzirom na njegovo navodno sudioništvo s Vladimirom Putinom i antipatiju prema američkim demokratskim savezništvima. Neki drukčiji republikanski predsjednik mogao bi naravno biti više unutar uvriježenih tradicija, a možda i ne. Od kraja Hladnog rata republikanska stranka i biračko tijelo gravitirali su više prema jednostranom pristupu globalnim pitanjima, kao što je dokazano za administracije Georgea W. Busha. Trump svoju sklonost nije samo doveo do ekstrema, već je i uznemirujuće apelirao na izolacionističke tendencije koje se provlače duboko unutar američke psihe i diljem političkog spektra. Simboličnom gestom, predsjednik Biden otišao je prošlog tjedna u State Department kako bi najavio vraćanje na tradicionalni američki pristup svijetu.
Nazvao je američke saveznike “najvećim blagom”, objasnivši da “vladanje s demokracijom znači ponovno stajanje rame uz rame s našim saveznicima i ključnim partnerima”. Upozorio je autoritarne suparnike, Rusiju i Kinu, da će se suprotstaviti njihovim nasrtajima.
Otkrio je Biden da je u nedavnom telefonskom razgovoru upozorio Putina da je svršeno s danima ruskog “uplitanja u naše izbore, kibernetičkih napada i trovanja svojih građana” bez posljedica. Inzistirao je na oslobađanju Alexeija Navalnoga, za koga je rekao da je ilegalno zatvoren zbog razotkrivanja korupcije. U davanju potpore NATO-u, predsjednik je najavio zaustavljanje nepromišljenog povlačenja američkih snaga iz Njemačke koje je pokrenula Trumpova administracija.
Ono što je Biden rekao u State Departmentu bilo je upravo ono što su željeli čuti dužnosnici u savezničkim prijestolnicama i prijateljskim vladama. Pa ipak Trumpova ostavština i osobito napad na Kapitol u živom su sjećanju. Iskustvo s Trumpom ne može se samo zaboraviti u stranim glavnim gradovima, a niti mogućnost da se ono ponovi. U međuvremenu ono što će se događati s Bidenovim programom gospodarskog oporavka u sljedećih nekoliko tjedana moglo bi se pokazati presudnim.
Ma to je sitnica prema ukupnom dugu. Kud sve tud još i ovih 1,9.