Zastanete li natočiti gorivo na jednoj crpki u crnogorskom gradiću Igalu, zapazit ćete granični kamen na kojemu i ćirilicom i latinicom piše “Ercegovina”. Nekada se do toga mjesta prostirala BiH. Imala je izlaz na more u Boki kotorskoj. O povratku toga bh. teritorija često su se vodile burne rasprave. A osobito posljednjih tjedana. Unatoč tomu, Vijeće ministara BiH ovih dana utvrdilo je ugovor kojim se definira državna granica s Crnom Gorom bez toga teritorija. Skupine građana su na takvu odluku žestoko reagirale prijeteći neredima ako je sljedećih dana potvrdi Predsjedništvo BiH.
Desetljećima se tvrdi kako Sutorina, dio Bokokotorskog zaljeva na Jadranskom moru ukupne površine osamdesetak četvornih kilometara, pripada BiH. Procjenjuje se da samo zemljište vrijedi tri milijarde dolara. Priča je osobito aktualna danas kada BiH obilježava 71. godinu svoje državnosti. Naime, na današnji dan, 25. studenoga 1943. godine, na prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a u Mrkonjić-Gradu utvrđene su granice BiH. Međutim, Sutorina je 1947. dogovorom komunističkih moćnika Đure Pucara i Avde Hume uime BiH, zahvaljujući vještom crnogorskom komunističkom lideru, odvjetniku Blaži Jovanoviću, dodijeljena njegovoj zemlji. Dakako, sve je bilo uz blagoslov tadašnjeg državnog vrha SFRJ na čelu s Titom i Bakarićem. Upravo u tom neformalnom činu pojedini stručnjaci vide priliku za povratak izgubljenog teritorija. Po njima, jedine legalno utvrđene granice BiH su one koje je Predsjedništvo AVNOJ-a (1945.) utvrdilo uvažavajući granice Berlinskog ugovora za BiH. A granice BiH bez Sutorine nisu usklađivane s ustavima BiH i FNRJ, odnosno SFRJ. Zato se iz nekih intelektualnih krugova u Sarajevu predlaže spor predati na arbitražu Međunarodnom sudu u Haagu. Gotovo istodobno kada BiH traži svoj teritorij, i Hrvatska se ponovno našla u svojevrsnom sporu s Crnom Gorom, također zbog Bokokotorskog zaljeva. Granica na kopnu na Prevlaci nije sporna, ali dvije države imaju različite stavove o tome kuda povući liniju razgraničenja u takozvanoj ekološko-ribarskoj zoni na moru. I RH i Crna Gora žele taj priobalni pojas i za istraživanje i eksploataciju potencijalnih nalazišta nafte i plina. Na nedavni potez Hrvatske, kada je objavila zemljopisne karte uz koncesijsku dokumentaciju za istraživanja u južnom Jadranu, reagirala je Podgorica koja je takav potez Hrvatske doživjela kao prejudiciranje definitivnog razgraničenja. S obzirom na različite poglede dviju strana, teško je očekivati da bi u bilateralnim razgovorima moglo doći do kompromisa te je vrlo izvjesno da će (i taj) slučaj završiti na međunarodnom sudu.
Tako bi na međunarodnoj arbitraži dva spora mogla dobiti zanimljiv epilog. Ako BiH dobije Sutorinu, onda bi Zagreb, umjesto s Podgoricom u dijelu morske granice u Bokokotorskom zaljevu, pregovarao sa Sarajevom o međusobnom razgraničenju. BiH bi tada imala dva izlaza na more: jedan u Neumu, koji je u Federaciji, a drugi u Boki, koji bi pripao drugom manjem entitetu (RS). Međutim, sa Sutorinom bi Republika Srpska postala veća od Federacije i k tomu bi dobila sedam kilometara izlaza na more. A time bi se onda poremetila “teritorijalna ravnoteža” utvrđena u Daytonu. Iako svi različito gledaju na uređenje BiH, ipak većina u ovoj državi ne vjeruje da će ona biti proširena za teritorij Sutorine.
Koliko su različiti pogledi na BiH, najzornije oslikavaju proslave praznika koji su se zgusnuli u ovih desetak dana. Bošnjaci danas slave 25. studenoga (ZAVNOBiH) najviše zato što žele građansku BiH bez unutarnjih granica. Zbog svoje brojnosti lako bi u njoj postali gospodari. Hrvati su slavili 18. studenoga, Dan osnutka Herceg Bosne. Oni žele BiH u kojoj bi unutarnjim ustrojem (entitetom) zaštitili svoju malobrojnost. Srbi su slavili 21. studenoga, dan kada je postignut Daytonski sporazum. Dodijelio im je pola države (Republiku Srpsku) u kojoj suvereno vladaju. A Jugoslaveni, čiji duh u BiH još živi, tradicionalno će slaviti 29. studenoga (AVNOJ). Još uvijek vjeruju da bi se u budućnosti mogla vratiti njihova država. Ili bar na takav način što će sve bivše socijalističke republike opet negdje biti zajedno. U Europskoj uniji?! E, možda bi se u takvoj zajednici moglo riješiti i razgraničenje u Boki kotorskoj. Dakako, ako tada granice ne budu važne.
Nema od toga nista,pusti sanak jer Badinterova komisija ustanovila je da su granice izmedu bivsih federalnih republika postale drzavne granice.Da toga nema Hrvatska bi mogla traziti Bokokotorsk zaljev,hrvatskih svetaca .