Imala je samo 22 godine kada ju je uočila CIA. Valerie Plame bila je super studentica, zgodna, željna avantura, izdržljiva i puna domoljublja. A sve to je američka agencija i tražila u jednoj osobi. I tako je Valerie Plame postala zgodna špijunka CIA-e.
Kći pukovnika američkih zračnih snaga i nastavnice razredne nastave na testovima je pokazala visoku razinu domoljublja, želju da služi svojoj državi, spretnost u rukovanju oružjem i donošenju odluka. Postala je elitna špijunka, radila je u inozemstvu na potpuno drugim poslovima da se ne otkrije njezin pravi identitet i bila je uspješna. Nikad nije uhićena ili otkrivena, iza prodornih očiju, duge plave kose i “američkog osmijeha s bijelim zubima” bila je ozbiljna analitičarka i djelatnica CIA-e, specijalizirana za nuklearno oružje, na koju nitko u takozvanim spornim zemljama poput Iraka, Irana, Nigera ili Libije nikad nije sumnjao. Za njih je bila šarmantna energetska analitičarka privatne tvrtke Brewster Jennings, žena koja govori engleski, grčki, francuski i njemački, koju su svi željeli u svom društvu i voljeli s njom razgovarati o svemu, pa i o temama koje su “opasne”. To je bilo ono na što bi Valerie Plame strpljivo čekala i prikupljala informacije koje su CIA-i bile strateški važne.
Bila je kao gubavac
Sve je izgledalo gotovo idilično i upućivalo je na to da će i mirovinu dočekati u CIA-i, koju nije napustila ni kad se 1998. udala za veleposlanika Josepha Wilsona i potom 2000. rodila blizance.
I onda se gotovo preko noći njezin život urušio. Ujutro 14. srpnja 2003. u Washington Postu pročitala je kolumnu Roberta Novaka u kojoj je otkriven njezin identitet kao operativca CIA-e. “Nakon toga postala je kao gubavac, kao da je radioaktivna, svi su je izbjegavali. Nisam znao što da joj kažem, kako da se ponašam, to su situacije kao kad nekome umre dijete. Što možete kazati da mu olakšate tugu? Njezin život bio je uništen jer nije mogla hodati Washingtonom i svima govoriti: Oprostite što sam vam lagala, ja radim za CIA-u”, komentirao je Larry Johnson, bivši analitičar CIA-e i njezin kolega.
Špijunka je, naime, postala zanimljiva potpredsjedniku Dicku Cheneyu kad je njezin suprug Joseph Wilson u kolumni u New York Timesu napisao da Bijela kuća manipulira informacijama o iračkom nuklearnom oružju da bi opravdala vojnu intervenciju u toj zemlji. Wilson je prije toga od CIA-e, uz potporu Bijele kuće, dobio zadatak da otputuje u Niger i otkrije je li Sadam Husein u toj državi pokušao nabaviti uranij. Njegov se izvještaj nije poklopio s interesima državnog vrha, pa je moćni zamjenik Georgea Busha odlučio otkriti njezin identitet u javnosti i tako napakostiti i njoj i njezinu mužu. Cheney je to učinio uz pomoć šefa kabineta Lewisa Libbyja i Richarda Armitagea iz Državnog tajništva.
Specijalni tužitelj Patrick Fitzgerald dvije godine poslije podigao je optužnicu protiv Libbyja i teretio ga za pet točaka uključujući krivokletstvo, laganje službenicima FBI-a i ometanje istrage u slučaju razotkrivanja identiteta agentice CIA-e Valerie Plame Wilson. U ožujku 2007. Libby je osuđen na 30 mjeseci zatvora, 250 tisuća dolara kazne i dvije godine kušnje. U srpnju iste godine pomilovan je odlukom predsjednika Georgea Busha.
Afera Plamegate
Među Libbyjevim bilješkama pronađen je tijekom istrage zapisnik o sastanku s Cheneyem u lipnju 2003. iz kojeg se može zaključiti da mu je upravo šef rekao tko je agentica Valerie Wilson. Afera je dobila veliku medijsku pažnju, nazvana je Plamegate, zatresla je Bushev i Cheneyev ugled, a u javnosti je nazvana i “slučaj protiv istine i ljudi koji su htjeli spriječiti rat u Iraku”, jer je veleposlanik Wilson upozoravao da u toj zemlji nema oružja za masovno uništavanje.
U telefonskom razgovoru s Valerie Plame u povodu objavljivanja njezina prvog špijunskog romana Blowback, saznajem da su odbijene sve njezine privatne tužbe protiv državnih dužnosnika koji su sudjelovali u otkrivanju njezina tajnog posla.
– Moj identitet je neoprezno i nesmotreno otkriven, a mene su proganjali visoki državni dužnosnici u Bijeloj kući i State Departmentu iz čisto političkih razloga. Zbog njih sam morala napustiti CIA-u i prestati raditi posao koji sam obožavala i za koji sam bila kvalificirana. Nisam predložila svoga muža za putovanje u Niger i to se zna u CIA-i tako da nije bilo nepotizma. On je imao svoje zadatke i bio neovisan u toj operaciji. Oboje smo platili visoku cijenu, ali uvjerena sam da je moj slučaj pomogao CIA-i da bude još opreznija i mudrija u radu – ispričala nam je Valerie.
Na pitanje je li bilo neophodno da nakon odlaska iz CIA-e napusti i Washington, odgovorila je pozitivno.
– Nije bilo uvjeta za nastavak mirnog života u tom gradu. Odselili smo se u New Mexico i započeli novi život. Zadovoljna sam jer gostujem na mnogim sveučilištima i potpuno sam se posvetila pisanju.
Uzbudljivi novi špijunski triler Blowback koji smo pročitali na preporuku Valeriene agentice Sue Seiff donosi uzbudljivu priču o lovu na najopasnijeg međunarodnog trgovca nuklearnim oružjem. Glavni lik je dužnosnica CIA-e Vanessa Pierson koja, tražeći Bhoota, prolazi kroz brojne opasnosti. Ali unatoč rizicima i opasnostima za vlastiti život, odbija zaustaviti potragu za teroristima. U knjizi je i zabranjena romansa s kolegom, curenje informacija, izdaja, sve puno “stvarnih” detalja i idealni predložak za igrani film.
– Već su stigla brojna pitanja za autorska prava, scenaristi bi moju knjigu prilagodili za filmsko platno. Sretna sam zbog toga. Kad sam 2007. godine objavila memoare pod nazivom “Fair Game” osjetila sam olakšanje jer sam ispričala svoju priču, naravno uz zaštitu kolega i agencije za koju sam radila. A nije mi bilo lako, Bijela kuća me izdala i to je bio grozan osjećaj. Znate, morala sam krajem 2005. godine podnijeti ostavku u CIA-i, ali nisam još mogla dobiti mirovinu, imala sam tek 42 godine. Trebala sam nastaviti živjeti, podizati djecu i prihodima od memoara sam nas uzdržavala. Kad smo suprug i ja dobili prijedlog da se po našim knjigama snimi igrani film, bila sam zatečena, ali to je bio znak da naš slučaj nije zaboravljen. Radovala sam se suradnji s izvrsnim karakternim glumcima Naomi Watts i Seanom Pennom. Kad je u studenome 2010. prikazan film “Fair Game” znala sam da je proces “zaliječenja moje tuge i nepravde” gotovo završen. Sad je cijeli svijet znao što smo prolazili i vjerujem da su mnogi puno naučili na našim iskustvima – naglasila je Valerie Plame.
Špijunka zauvijek
Ne krije razočaranje što Obamina administracija nije prepoznala “zlo” koje su Bushevi dužnosnici nanijeli njoj i suprugu.
– Vjerovala sam u promjene, ali 21. lipnja 2009. Vrhovni sud odbio je saslušati naše žalbe.
Na pitanje kako komentira poboljšanje odnosa između Washingtona i Irana jer je ona u CIA-i radila na osiguranju da ta zemlja ne dobije nuklearno oružje, a to je i glavna tema njezine nove knjige, Valerie odgovara da je ohrabrena ponašanjem predsjednika Rohanija.
– Vjerujem da su terorizam i nuklearno oružje najveća prijetnja miru.
Nasmijala se na primjedbu da u Blowbacku ima scena koje podsjećaju na Angeline Jolie u filmu Salt.
– Uvijek sam bila užasnuta prikazom žena operativki CIA-e u filmovima. Kao da su lutke, pa sam glavnu junakinju moje knjige Vanessu Pierson prikazala realnije i ljudskije, onakvom kakve su zaista bile moje kolegice.
Na pitanje ima li stvarnih romansa u CIA-i, Valerie Plame odgovara da u agenciji ima jako puno lijepih i pametnih žena i muškaraca, te da je takvima teško odoljeti.
– Puno je pritisaka u tom poslu i lakše je imati ljubavni odnos s nekim tko razumije kroz što se sve prolazi. Da, imala sam i ja simpatiju u CIA-i.
Kaže da ima sretan brak i da su se suprug i ona “otresli” starih, zaista teških vremena.
Na pitanje nedostaje li joj stari posao odgovara da žali što je okončan na neugodan način jer je sebe zamišljala kao špijunku do kraja života.
– Ove se godine obilježava 10 godina od početka rata u Iraku i slažem se s onim što je moj suprug napisao u komentaru objavljenom u New York Timesu. Pogreške s Irakom plaćat će se još generacijama i bilo je nesmotreno upletati tajne službe u pridobivanje američke javnosti za rat u toj zemlji. Ja ću nastaviti pisati knjige – poručila je Valerie Plame koja je u kolovozu napunila 50 godina.
>>Slavni 'savijač žlica' zapravo je bio špijun CIA-e i kontrolirao Ruse
