Stigao je pjevušeći onu legendarnu “Dalmacijo”, kada se ta pjesma zaori Poljudom, jednostavno svi polude. Gruzijcu Giorgiju Iluridzeu (21), koji je u finišu prijelaznog roka stigao u Hajduk, pjesma “Dalmacijo” odmah je ušla u uho.
– Sjela mi je nekako ta pjesma, baš mi se svidjela. Pjevušim je spontano, hodam i onda se čujem da pjevam. A prvi sam je put čuo na derbiju protiv Dinama, tog se trenutka najbolje sjećam. Jednostavno sam se naježio kad se ta pjesma prolomila stadionom – kaže nam Iluridze.
Protiv Dinama je debitirao u Hajdukovu dresu. Ali nije mu to bila prva utakmica na Poljudu. Igrao je u kvalifikacijama za Europsku ligu s Dilom iz Gorija, tada je zabio gol, tada se Igor Tudor zaljubio u tog čudesnog igrača.
– Nisam tada ni sanjao da ću uskoro navući Hajdukov dres. Ali uživao sam igrati na Poljudu.
Bečki Rapid je zakasnio
Zanimljiva je ta priča o Iluridzeovu dolasku u Hajduk. Za tog 21-godišnjeg Gruzijca zanimali su se svi klubovi s kojima je Dila igrala u kvalifikacijama za Europsku ligu. Najprije ga je poželio Aalborg, zainteresirao se i Viborg koji ga je vidio u tim dvobojima, pa je stigao Hajduk, a na kraju puta Dila je igrala s Rapidom. Sportski direktor bečkog kluba nakon uzvrata u Tbilisiju pohitao je u svlačionicu Dile, tražio sastanak sa sportskim direktorom i Iluridzeom, ali dobio je odbijenicu.
– Istina je to što govorite, Aalborg i Viborg kontaktirali su s našim sportskim direktorom, a nakon utakmice s Rapidom njihov sportski direktor došao je zbog mene u našu svlačionicu. Tada smo mu rekli da sam već igrač Hajduka, da je zakasnio. Čestitao mi je na transferu. Hajduku sam dao riječ već prije, to je za mene bilo ključno, nikada ne bih pogazio riječ. Kada je Hajduk tražio da dođem, znao sam kamo dolazim, to je bilo bitno. Ali bitan je bio i Boro Peyrek, kondicijski trener Hajduka, koji je puno pomogao u mom dolasku u Hajduk. On govori ruski, razumije me. I sada mi puno pomaže, stalno mi je pri ruci i nikad u životu mu neću zaboraviti što je napravio za mene – iskreno kaže Iluridze.
Stigao je nekako sam, u tišini. U četvrtak je Dila izgubila od Rapida, a on se u petak ujutro pojavio u Splitu.
– Stigao sam ozlijeđen, gležanj je nastradao u dvoboju s Rapidom, a momčad je već bila na putu. Prvih sedam dana bio sam ozlijeđen, bio sam stalno s fizioterapeutom Filipom Brnasom. Odličan tip, spasio me. I sada sam stalno s njim, odemo u grad. Filip je moj vodič, odveo me na rivu. To je najljepše mjesto na kojem sam bio.
Posebno je Iluridze fasciniran odnosom navijača prema Hajduku.
– Oduševljen sam, gdje god se okrenem, grafiti o Hajduku. U svakom trenutku osjeća se suživot kluba i navijača. Evo, i mene već prepoznaju po ulici, javljaju mi se. Neki mi čak daju i savjete kako trebam igrati.
No i prije same utakmice s Dilom znao je ponešto o Hajduku, nekim našim sportašima. Prošle sezone slučajno je naletio na prijenos utakmice milanskog Intera i Hajduka, vidio je čudesnu pobjedu bijelih. Ali vidio je i Blanku Vlašić i Antoniju Mišuru. Našu heroinu Blanku pratio je u televizijskim prijenosima, a ljepoticu Antoniju gledao je na fotografijama.
– Pratio sam Blanku Vlašić i Antoniju Mišuru, ali i Hajduk. Gledao sam utakmicu s Interom, bilo je super. Volim gledati Olimpijske igre, zapamtio sam hrvatsku sportašicu Blanku Vlašić i pratio sam njenu karijeru. A Mišuru? Nju svi vole, vidio sam njene fotografije, prekrasna je. Šteta što je otišla u Francusku, morat ću pričekati da je upoznam.
Na Antoniju će malo pričekati, ali Blanku bi mogao ubrzo upoznati. Neće to biti problem, obitelj Vlašić stanuje pedesetak metara od “žnjanskih blizanaca” u koje se uselio Iluridze. A ni Blanka nije daleko, i ona je na Žnjanu. Usto je najmlađi sin Vlašićevih velika Hajdukova nada.
– Njen brat Nikola možda će uskoro igrati sa mnom, tko zna. Svi kažu da je talentiran. Blanku ću, nadam se, uskoro upoznati, radujem se tom susretu.
Iz Splita smo se na trenutak vratili u Tbilisi, tamo gdje je Giorgi rođen. Još kao šestogodišnji klinac zaigrao je nogomet. No tata je imao neke druge planove s njim.
– Sestra je bila bolja od mene kada sam počinjao igrati nogomet. Tata je želio da treniram džudo, ali očevi prijatelji povukli su me u nogomet. Počeo sam u Dinamovoj akademiji sa šest godina, tu sam proveo sve svoje dane u mlađim kategorijama.
Anži napustio zbog rata
Tada je dobio poziv Anžija iz Mahačkale i činilo mu se da ostvaruje sve snove. Kupljen je kao velika perspektiva, čekali su ga treninzi s nogometnim velikanima.
– Bilo mi je super tamo, trenirao sam s Robertom Carlosom, Eto’om... Istina, tada sam bio junior, upijao sam svaki potez, to je bilo odlično iskustvo. Jako sam napredovao u Anžiju.
Ali ne može sve biti idealno.
– Kad je počeo rat između Rusije i Gruzije, savjetovano mi je da se vratim kući. Prešao sam u Dilu iz Gorija. Najviše vremena ipak smo provodili u Tbilisiju, tamo smo trenirali, u Goriju smo igrali utakmice. No prošle sezone imao neugodnu ozljedu butnog mišića, nikako se nisam mogao oporaviti. Praktički sam došao k sebi tek uoči početka ove sezone.
I eto ga uskoro u Hajduku. Prije polaska u Split porazgovarao je s izbornikom Gruzije Temurijem Ketsbaijom. Nije nepoznat u ovim krajevima. U zagrebačkom Dinamu nerado ga se sjećaju, krajem 90-ih zabio im je u dresu Newcastlea i izbacio ih iz Europe.
– Još u Gruziji, prije nego što sam otišao, govorili su mi da našeg izbornika vole navijači Hajduka.
A Ketsbaia ga je nedavno premijerno pozvao za izabranu vrstu Gruzije. Međutim, morao je otkazati zbog ozljede. Uskoro će novi popis, Gruzija gostuje u Španjolskoj. Iluridze vjeruje da će biti na popisu.
– Nadam se pozivu, vjerujem da ću igrati protiv Španjolske. Volio bih jednog dana nastaviti karijeru baš u Primeri. Ali polako s tim, najvažnije je sada dobro igrati u dresu Hajduka.
Dobro je počeo, Hajduk s njim u momčadi bilježi same pobjede. Najprije pobjeda u derbiju protiv Dinama pa onda protiv Zadra.
– Dinamo je odličan, ima kvalitetu za europski nogomet. Hrvatska liga puno je jača od gruzijske, kod nas su Dinamo iz Tbilisija i Dila konkurentni, a ovdje svih deset klubova igra dobro. Uvjerio sam se u to protiv Zadra.
Imao je posebne navijače, najveći hrvatski derbi gledao se u Gruziji. Iluridze je tamo baš obožavan, svi ga vole, baš kao što su ga svi zavoljeli za ovih nepunih mjesec dana u Splitu.
– Svi igrači Dile gledali su utakmicu protiv Dinama, odmah su me nazvali i čestitali na pobjedi. Kad budem prvi put išao u Tbilisi, morat ću ponijeti punu torbu dresova. Ali i klupsku majicu s grbom, to mi je tata posebno naručio. Želi se u njoj šetati Tbilisijem, ha-ha...
Za kraj nam je prenio dojmove svog prvijenca u Hajdukovu dresu koji je postigao protiv Zadra.
– U tom trenutku bio sam najsretniji čovjek na svijetu. To mi je bio drugi gol na Poljudu, ali prvi pravi. Da, ispričao sam se za onaj gol u Dilinu dresu, sjećate se, to sam rekao na predstavljanju – zaključio je Iluridze.
>> Gruzijac Iluridze mogao bi biti jack-pot bijelih
