Dino ima pravo na jedne cipelice svakih osam mjeseci. Onda trebam razmišljati hoći li uzeti one za sezonu jesen-zima ili proljeće ljeto. Kolica može dobiti svake dvije godine. No, ona malo bolja treba nadoplatiti. Jako je želio plava, s velikim plavim kotačima, u boji njegova omiljena nogometnog kluba Dinama, ali koštaju 14.000 kuna. Htio bi i bicikli, no mama nema 10 ili 11.000 kuna.
Na terapijsko jahanje ne idemo već dvije godine, jer nemamo otkuda platiti – priča Karlovčanka Suzana Laić kako izgleda život obitelji djeteta s posebnim potrebama. Ona i njezin suprug roditelji su 11,5-godišnjeg Dine, dječaka s cerebralnom paralizom.
Četveročlana obitelj, koja ima još jednog, zdravog školarca, devetogodišnjeg Luku, živi od 1250 kuna invalidnine što će novim Zakonom biti ukinuto, 800 kuna uvećanog dječjeg doplatka i 2500 kuna, koje majka dobiva zbog statusa njegovateljice.
Brojne nepravde
Kao i mnoge druge obitelji u Karlovačkoj županiji i Hrvatskoj sa strepnjom iščekuju novi Zakon.
– Ne slažem se s njime. Ukidaju se invalidnina i doplatak, te uvodi inkluzivni dodatak. Svi idemo na nova vještačenja. Vidjet ćemo što će biti. Kod nas je situacija takva da se Dino školuje kod kuće. Ponedjeljkom i utorkom dolazi mu učitelj.
Srijedom je sa svojim vršnjacima na vjeronauku, a četvrtkom mu dolazi njegova razrednica. Dino je intelektualno u redu i borit ću se za njega dok god može pratiti redoviti nastavni program. Neću se zamarati što će biti u petom razredu. Nepravedno je što djeca koja borave u školi duže od četiri sata gube pravo na invalidninu. Mi, srećom nismo u takvoj situaciji, ali to je strašno – ukazuje na neke od brojnih problema Dinina majka. Dodaje da su do sada nekako gurali, ali da je sve je teže.
– Ne znam kako ćemo dalje i što će biti za godinu. Državi bi bilo pametnije da što veći broj takve djece uključi u vježbe, da ih se što više osposobi. Bila bih najsretnija da Dino prohoda i da nikoga ništa ne moram tražiti. Ali, to nam treba omogućiti. Za Dinu bi primjerice bilo dobro i plivanje, ali u Karlovac ima bazen samo u bolnici. Tako ja ne mogu biti s njime, jer su u to vrijeme i druga djeca. Ne možemo niti s odraslima s obzirom da je dijete. Ići u Zagreb je preskupo – priča.
Velika pomoć udruge
Sretna je što barem redovito mogu na vježbe za što je Udruga osoba s invaliditetom Karlovačke županije organizirala prijevoz. Ukazuje i da zajedno s Dinom i ona uči. No, dodatna osposobljavanja, kao i mnogi drugi, ne može platiti.
