Gle ga! Ovaj misli da je Lauda... Na zagrebačkim ulicama često tako kažu za nadobudne vozače koji voze na rubu, luduju i ne mare za ostale sudionike u prometu. Ako još niste čuli da netko tako kaže, prije ili kasnije čut ćete to od nekoga. Zbog raširenih prednjih zubi, slavnog austrijskog automobilističkog asa Nikija Laudu (64) od početka karijere pratio je nezavidni nadimak – Štakor. Kasnije se nadimak mijenjao u Superštakor, pa u nešto zvučniji Kralj štakora. A on sam za sebe kaže – Štakor s roštilja. Zašto s roštilja? Dovoljno je pogledati njegovu fotografiju i bit će vam sve jasno.
Tražim svoje uho
Sretali smo Laudu u nekoliko navrata na utrkama formule 1 i samo jedan pogled u njegovu smjeru, na lice puno ožiljaka ispod crvene kape, koju nikada ne skida, ulijeva poštovanje, respekt prema onome što je prošao. Prvo što pomislite u pravilu je “Jadan čovjek... Nema ni uho.”. No kad progovori, osjetite da je pun života, radosti, smijeha, zadovoljstva... Pristupačan je i otvoren, drugačiji od ostalog društva, službenih Ecclestonea, Schumachera, Todta...
– Ljudi se utrkuju kako bi osjetili brzinu, automobil i vidjeli imaju li kontrolu. U moje doba, ako bih pretjerao, bio bih mrtav. Trebalo je pronaći balans na tankoj liniji kako bih preživio – opisat će svoju karijeru Lauda, kojeg je imućna obitelj pokušavala spriječiti da započne karijeru vozača. No, već sa sedam godina vozio je potajno kamione, a glavnu prepreku u svojoj karijeri, vlastita djeda koji mu je branio da sjeda u trkaće automobile, savladao je tako da se s njime posvadio i nikada nije pomirio.
Iako oprezan, nije mogao spriječiti sudbinu. Kao da je znao što će se dogoditi, te kobne 1976. godine na Nürburgringu, Niki je uoči same utrke pozivao na bojkot VN Njemačke zbog katastrofalnih sigurnosnih uvjeta na 23 kilometra dugačkoj najslavnijoj stazi na planetu. Većina vozača odbila je njegov zahtjev, pa je bio prisiljen sjesti u svoj ferrari i pojaviti se na startu utrke. Već u drugom krugu, u jednom od najbržih zavoja na stazi, izgubio je kontrolu nad bolidom, zabio se u ogradu te zapalio. Strava... Kasnije će Lauda za to mjesto reći: – To je roštilj-zavoj. Tamo sam se često vraćao godinama kasnije, a kad bi me neki slučajni prolaznici pitali što tamo radim, rekao bih im: “Ah, ništa posebno. Tražim svoje uho...”
Lauda je mrtav, tražimo drugog
Iz goruće olupine, u kojoj je neko vrijeme bio zarobljen, uspio je izići sam... i zatim je pao u komu. Bio je teško opečen, pluća mu nisu funkcionirala jer se nagutao plinova i dima, pola glave mu je izgorjelo, činilo se da mu je kraj. Čak je dobio od svećenika i posljednju pomast.
– Lauda je mrtav, moramo pronaći novog vozača. Ponudit ćemo ugovor bivšem prvaku Emersonu Fittipaldiju – kazao je Daniele Audetto, tadašnji menadžer Ferrarija, nakon što je posjetio Austrijanca koji je u komi ležao u bolnici.
Usprkos svemu, Lauda je preživio, a samo 42 dana kasnije bio je ponovo na stazi! I to u lovu na Engleza Jamesa Hunta kako bi osvojio drugi naslov svjetskog prvaka. Usput, prvi naslov osvojio je godinu dana ranije sa slomljenim rebrima, koja su mu stradala u nesreći – traktora!
Iako hrabar i krvave glave jer mu rane još nisu bile zarasle, izgubio je na kraju naslov prvaka u posljednjoj utrci u Japanu, za samo jedan bod... Upravo je ta priča poslužila kao scenarij za film “Utrka života” (“The Rush”) koji se odnedavno prikazuje u našim kinima. Priča o dvojici prijatelja koji idu do samih granica u utrci u kojoj samo jedna pogreška znači – smrt.
– Uvijek kad bih sjeo u bolid formule 1 znao sam koliki je rizik. Svake godine netko bi poginuo. Kad mi se dogodila nesreća, nisam ni najmanje bio iznenađen. Nikad nisam žalio sam sebe. Zašto sam se vratio na stazu? Morao sam pobijediti strah, strah od nesreće, strah od vožnje. Dapače, neko vrijeme nisam mogao ni spavati, jer bih se bojao da ću se probuditi u plamenu – rekao je u nedavnom intervjuu britanskim medijima. Njegov suparnik bio je posebna priča. Plavokosi zavodnik James Hunt hvalio se da je u krevet odveo više od pet tisuća žena! Kako je vozio za Marlboro Team McLaren, cigaretu je iz usta vadio samo kad je vozio. Živio je brzo, i na stazi i privatno, a s 45 godina umro je od – infarkta!
– Nije pomoglo ni to što posljednje četiri godine nije pio. Bio je poseban, žao mi je što zajedno ne možemo gledati taj film, svidio bi mu se – kaže Lauda.
Poznata je priča da je Hunt vodio ljubav samo par minuta prije spomenute utrke u Japanu, na kojoj je Laudi odnio naslov svjetskog prvaka. Za titulu se pripremao sa Barryjem Sheenom, budućim prvakom te godine u motociklizmu,s kojim se dva tjedna pripremao u Tokiju samo tako što je – pio. I spavao s ravno 33 stjuardese British Airwaysa u tamošnjem Hiltonu, uz, dakako, nepoznati broj japanskih obožavateljica. Da Hunta zaista nije bilo briga što se oko njega događa vidjelo se kada je prije samog početka utrke skinuo odijelo i počeo urinirati ispred tribine. Kada je završio, publika ga je nagradila pljeskom. Mladog Laudu, koji je za razliku od svog rivala bio posvećen poslu kojim se bavio, praktičan i pragmatičan, mučile su druge brige...
– Nakon nesreće nikad više nisam mario za to kako izgledam. Od onoga trenutka kada mi je sestra u bolnici dala ogledalo i kada sam vidio kako izgledam i pomislio “Užas, ovo je strava!”, više se na to nisam vraćao. Utrkivao sam se, za izgled me nije bilo briga... I nikad nisam razmišljao o plastičnoj operaciji, a to me ne zanima ni danas. Bilo mi je samo važno da mi spase oči – prisjetio se tog doba Lauda.
Do naslova prvaka doći će godinu kasnije, 1977., a zatim i do trećeg 1984. godine.
– U životu sam prošao mnogo uspona i padova. Otišao sam iz formule, pa sam se vraćao. Na kraju sam kacigu zauvijek skinuo 1985. godine.
Žena mu dala bubreg
Osnovao je 1979. godine aviokompaniju Lauda Air te čak položio ispit za pilota i bio zaposlen u vlastitoj tvrtki. Posao nije išao kako je želio, pa je 2003. osnovao niskobudžetni Niki Airline, koji je kasnije kupio Air Berlin. Sjedio je u upravnom odboru, a ove godine konačno i odstupio te se posvetio poslu u Mercedesu, u koji je nedavno senzacionalno doveo Lewisa Hamiltona.
Kada je u Austriji, Lauda živi u svom rodnom gradu.
– Nije to nikakva šminka, kuća je malo izvan Beča, a neki put mi se zna dogoditi da me policajci zaustave zbog prebrze vožnje, pa im kažem: “Dečki, to mi je u krvi, ne mogu si pomoći...” Nekad se nasmiju, no nekad se ne uspijem izvući bez kazne – ispričao je Austrijanac nedavno za The Telegraph. Laudinu vikendicu vidjeli su gotovo svi koji su preko slovenskog Šentilja putovali prema Grazu. Odmah nakon granice, u šumi s desne strane autoceste, krije se sivo–bijela dvokatnica. Poglede privlači nevjerojatan park na strmini s uvijek uredno ošišanom živicom... No, kuća je baš uvijek – zatvorena. Usput, neki kažu da je Lauda volio Hrvatice... No, to su samo nepotvrđene priče.
Kad smo kod ljubavi, te priče u formuli 1 više nisu kao nekad, u doba nenadmašnog Jamesa Hunta. Razgovarajući jednom prilikom s jednim od Laudinih nasljednika u Ferrariju, vozačem Giancarlom Fisichellom (40), pitali smo ga:
– Pa zašto baš nitko od vozača formule 1 nije plejboj, cure vam se, pretpostavljamo, nude na svakom koraku? Malo vas je, samo 20–tak na svijetu, a svi ste u vezama od ranog djetinjstva. Nasmijao se od uha do uha i odgovorio: – Trebamo mir. Suprugu sam upoznao u srednjoj školi, a moja djeca su mi važnija od manekenki i modela – otkrio je Fisichella.
Međutim... Pravi plejboji u formuli 1 su – umirovljenici! Odnosno, vremešni tipovi. Bernie Ecclestone (82) ima suprugu Fabianu Flosi koja je gotovo 50 godina mlađa od njega. Flavio Briatore (63) trčao je kao lud za suknjama, najpoznatije su bile one Adriane Volpi, Naomi Campbell, Heidi Klum, a na kraju se skrasio sa 30 godina mlađom Elisabettom Gregoraci. A i Niki Lauda prati trendove... Naime, posljednje je dijete, odnosno djecu, dobio točno sa 60 godina. Sa 30 godina mlađom suprugom Birgit ima blizance Maxa i Miju. Sudbina je htjela da u isto vrijeme kao i njegov stariji sin iz prvog braka Lukas, bude uz njegovu suprugu na porodu... Da ne govorimo da su njegov spomenuti stariji sin i njegova supruga vršnjaci, rođeni iste godine.
– Mislite da sam stari puran? Prevarili ste se, mogu se ja i dalje brinuti o djeci, a pri tome mislim i na dizanje po noći. Znate, u formi sam i još nisam senilan... – pričao je Lauda 2010. kada je dobio blizance. Iz braka s prvom ženom Marlene, s kojom se rastao 1991., ima sina Mathiasa, vozača, te spomenutog Lukasa koji je svojevrsni bratov menadžer. Ima i izvanbračnog sina Christopha, tako da mu je stjuardesa rodila četvrto i peto dijete, prvu kćer.
A njihova je ljubavna priča zaista za roman. Birgit je bila stjuardesa u Laudinoj niskotarifnoj aviokompaniji Fly Niki kada se s gazdom upoznala 2005. godine. Da bi mu dokazala vjernost, iste godine donirala mu je bubreg!
– Ona mi je sve na svijetu, jer da nje nema, ja danas ne bih bio živ – ističe Lauda.
– Upoznao sam je na jednoj zabavi i odmah sam se zaljubio, to je jedan od onih trenutaka kada vidite osobu i odmah znate da je to baš to. Privukla me zbog čizama. Bile su s ravnim džonom, a sve su ostale djevojke bile u štiklama. To sam prvo primijetio, a zatim doznao da radi za mene. Zanimljivo je da se bivša i sadašnja Laudina supruga – druže!
Laude imaju kuću na Ibizi gdje supruga Marlene živi.
– Moja stara i nova obitelj često se nalaze, a baš smo nedavno bili zajedno u restoranu Marlen, Birgit i ja. Moja je bivša supruga nevjerojatna osoba, kada su svi sretni, i ona je sretna. Rastali smo se, ali smo ostali prijatelji. Dapače, što je neobično, Birgit i ona su također prijateljice! Lauda je ponos Austrijanaca, čovjek na kojeg će pokazati prstom, a upravo je ova ljubavna priča zasjenila bolesnu sagu o Josefu Fritzlu, monstruoznom Austrijancu koji je svoju kćer Elisabeth držao u podrumu 24 godine i napravio joj sedmero djece... Ipak imamo priču kojom se ponosimo, a to je ona o Laudi, govore Austrijanci. Ponos nacije, čovjek koji je teško došao do uspjeha, i danas se ne odvaja od svoje ljubavi. Oktana. Na stazi je, uz Ecclestonea, svojevrsno “vijeće mudraca”. Čovjek koji rješava nedoumice, moralna vertikala, koja će svako pitanje dočekati sa smiješkom i dati smjernice. Uspješan tip kojeg se zbog životnog iskustva cijeni, koji nikad nije igrao kako drugi žele. A takvih je danas sve manje.
>>Lauda: Schumi, vrijeme je da odeš!
