Imenovanjem mons. Jure Bogdana novim vojnim ordinarijem papa Franjo nastavio je promjene u hrvatskom episkopatu, koje su započele imenovanjem novog biskupa krčkog, mons. Ivice Petanjka, ovoga proljeća.
Riječ je, prije svega, o redovitoj generacijskoj smjeni biskupa, jer su biskupi dužni s navršenih 75 ljeta predati na raspolaganje Svetome Ocu svoj biskupski mandat, a na Svetoj Stolici je koliko će ga dugo nakon toga držati u službi i tražiti adekvatnog zamjenika. Tako su priče o smjenama biskupa zbog desničarenja ili slično obična naklapanja. Međutim, točno je da Hrvatsku biskupsku konferenciju zahvaća velika promjena. I to zbog toga što nekoliko biskupa ima uvjete za mirovinu. Sada su to bili bivši biskup krčki mons. Valter Župan i bivši vojni biskup mons. Juraj Jezerinac, ali su prijedloge za umirovljenje papi poslali i biskup gospićko-senjski mons. Mile Bogović i šibenski mons. Ante Ivas, dok će to u ožujku iduće godine učiniti i hvarsko-bračko-viški biskup mons. Slobodan Štambuk. Bez obzira što svi oni i dalje, kao biskupi u miru, ostaju članovi HBK, papa će snažno zahvatiti u biskupski korpus u Crkvi u Hrvata.
Kombinacija koju nije htio
Imenovanje biskupom mons. Jure Bogdana, koji je obavljao službu rektora Hrvatskog papinskog zavoda sv. Jeronima u Rimu (a koja je itekako važna i na glasu), nije bilo na razini iznenađenja i uzbuđenja kao kod imenovanja krčkog biskupa.
Mons. Bogdanu, prema pričama crkvenih kuloara, pastirski se štap već nekoliko puta smiješio. Posljednji put u jednoj prilično kompliciranoj situaciji oko podjele Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanjske biskupije, gdje je mons. Bogdanu trebao pripasti ovaj trebinjsko-mrkanjski dio (koji uključuje i Međugorje), a sadašnjem biskupu Periću samo mostarsko-duvanjski.
No na tu kombinaciju, kako se u Crkvi tada pričalo, sam mons. Bogdan, upravo zbog poštovanja prema biskupu Periću, nije htio prihvatiti. (A i mons. Perić je, uostalom, prije Bogdana bio rektor Sv. Jeronima.)
Novoimenovani vojni ordinarij dolazi s hrvatskog juga, iz Dalmacije, rođen je 1955. u Donjem Docu u Poljičkoj Republici i školovao se u Splitu i Rimu. Biografija mu je impresivna za crkvene prilike, a još veće značenje od toga imaju njegovi osobni kontakti i veze u Rimu i Vatikanu, što je, čini se, bilo od velike važnosti za ovo imenovanje.
Iz vatikanske perspektive to jamči snažnu i sigurnu polugu Svete Stolice među hrvatskim biskupima (što ne znači, da ne bi netko zlonamjerno protumačio, da su hrvatski biskupi neposlušni papi), ali s druge strane i snažniji utjecaj naših biskupa na vatikanske tokove, koji je itekako oslabio posljednjih godina.
Pomlađivanje episkopata
Ta se želja Svete Stolice može iščitati ne samo iz ovoga imenovanja nego i utjecaja na odluku da na čelu Komisije Hrvatske biskupske konferencije za odnose s državom, od ovoga zasjedanja, više nije kardinal Bozanić, nego je to porečko-pulski biskup mons. Dražen Kutleša, koji je (kao i Bozanić) pravnik, ali je u Poreč došao sa službe u Svetoj Stolici.
Vatikan, kako čujemo, želi još redovnika među hrvatskim biskupima, kao što je kapucin Petanjak. U episkopatu time nisu previše oduševljeni, pa se izbor Bogdana za vojnog ordinarija može i tako gledati, kao svojevrsno balansiranje.
Odnosno, u Gospiću ili Šibeniku mogao bi ponovno, kao na Krku, osvanuti neki redovnik. Kojim će se nastaviti "strategija iznenađenja" u pomlađivanju hrvatskog episkopata. Koja je neminovna zbog generacijske smjene, ali koja otvara širom vrata za promjene u vodstvu mjesne Crkve, koju ovaj papa gleda kao kuću svih i otvorenih vrata, kao Crkvu milosrđa i ljubavi, čiji pastiri moraju predvoditi u skromnosti i poniznosti, tj. što manje sličiti političarima i menadžerima u koje se katkad znaju pretvoriti, a što je posve u suprotnosti s njihovim evanđeoskim poslanjem.
Jure je divan čovjek i svećenik