Među vjerovnicima tvrtke BBS iz Podruta kraj Novoga Marofa, prve hrvatske tvornice za oporabu PET ambalaže, koja grca u problemima, našla se i Varaždinska biskupija. Ulaganje Crkve od 18 milijuna kuna u neku tvornicu podiglo je dosta prašine, no varaždinski biskup mons. Josip Mrzljak objašnjava kako se to dogodilo.
To je novac koji nam služi za gradnju, ponajprije za obnovu samostana u Lepoglavi. Da bismo ga mogli obnoviti do kraja, potrebno nam je još bar pedesetak milijuna kuna. Budući da se ta sredstva ne mogu utrošiti odjednom, nego postupno, željeli smo s jedne strane sačuvati vrijednost novca, eventualno dobiti i kamate. Zato smo ušli u tu posudbu BBS-u, koji radi ekološki i socijalno dobar posao. Mislili smo da bi se novac tu na neki načim mogao oplemeniti i sačuvati svoju vrijednost. Međutim, nastale su poteškoće, no vjerujemo da će se one prebroditi i da ćemo taj novac dobiti natrag te nastaviti obnovu lepoglavskoga samostana, možda s prekidom od godinu ili dvije.
Kada je sklopljen ugovor i je li s otplatom toga kredita prije bilo sve u redu, je li ona tekla normalno?
Mislim da je ugovor sklopljen 2007. godine. Dvije godine išlo je sve prema ugovoru, ali je ove godine zapelo.
Vlasnica Barbara Bešenić tvrdi da su gotovo svi vjerovnici za reprogramiranje dugova. Kakav je stav Crkve prema tome?
Možemo samo reći da taj novac koji ondje imamo nećemo sada tražiti, dok se poduzeće ne oporavi. Neka ta sredstva jednostavno miruju. Drugo ne možemo. Mi nemamo neki drugi novac da bismo se njime nekako pomogli, kao što imaju banke. Banke mogu pomoći, ali mi, na žalost, ne možemo. To nam je zapravo sve što imamo u tome fondu.
Kako je uopće nastala suradnja Varaždinske biskupije i BBS-a, jesu li se oni vama obratili, predložili ulaganje?
Slučajno smo se našli u crkvi sv. Josipa u Varaždinu, gdje je Barbara Bešenić članica ekonomskog vijeća u župi. Tako smo razgovarali, upoznali se i to je to.
Nije li vas na neki način pokolebalo to što je vlasnica BBS-a potkraj 80-ih godina prošloga stoljeća bila u zatvoru zbog mjenične afere? Niste bili nimalo sumnjičavi?
Nisam o tome ništa znao.
Neće li informacija da je Crkva dala 18 milijuna kuna jednoj tvrtki pokolebati vjernike u davanju milodara? Naime, s jedne strane župnici pozivaju vjernike da budu darežljiviji, a s druge strane raspolažu tolikim novcem.
To nije novac od donacija vjernika, nego od prodaje nekretnine koja je bila u vlasništvu Crkve i taj je novac namijenjen obnovi. Istina je da je riječ o velikoj svoti i možda nekada neki napisi koji nisu dobronamjerni mogu djelovati na građane. Kad obnavljamo crkve ili gradimo neke građevine, svi znaju da tu treba mnogo novca i da tu sudjelujemo zajedno pa će dobronamjerni ljudi prepoznati ovo kao dobro ulaganje i sigurno će i dalje sudjelovati u gradnji, u nekim lokalnim stvarima u župama... To se i ovih dana vidi, kada smo blagoslovili neke nove kapele, obnovljene crkve. Ljudi jednostavno i dalje sudjeluju jer su svjesni da je to njihovo, da to njima ostaje. Općenito govoreći, i novac koji Crkva ima uvijek će biti za opće dobro i Crkve i društva u kojem ona živi. A to što se dogodio taj nesporazum koji će se, nadam se riješiti, samo je pokazatelj vremena u kojem sada živimo. Mnogi upadaju u raznorazne poteškoće, počevši od države do različitih poduzeća. Tako je i Crkva možda upala u poteškoće iz kojih ćemo valjda nekako isplivati.
Nisu ni mnogi vjernici znali da su im propovjednici pedofili i utajivači poreza.