Pretrpio je petnaestak operacija, ni sam im ne zna broja, a posljedice hica kojim ga je u lice pogodio lovac Filip Hmura davne 1979. Osječanin Zdravko Horvat osjeća i danas. Za naknadu štete na sudovima bori se puna tri desetljeća! Lovačko društvo Osijek, prema pravomoćnoj presudi, bilo mu je dužno isplatiti odštetu, no ono više ne postoji.
Okupirane nekretnine
– Igrali smo se blizu kuće, prolazili su lovci, jedan je stao da s nama djecom malo porazgovara. Čačkao je nešto po obaraču, odjednom je opalilo... Sačma me pogodila u lice, pao sam, svi su se razbježali, i to je sve čega se sjećam. Idućih nekoliko dana bio sam u komi – prisjeća se Zdravko Horvat (46) ranjavanja još 1979. godine. Tada mu je bilo 15 godina. Sačma mu je raznijela nos i zadala ožiljke po cijelom licu.
Da mu odšteta pripada, nije sporno. Uostalom, tako je 1992. presudio nekadašnji osječki Okružni sud i ta je presuda bila pravomoćna. Lovačko društvo Osijek trebalo mu je isplatiti 814.000 tadašnjih dinara odštete. Ali...
– Bile su to ratne godine, u ovrhu se nije išlo jer su nekretnine bile na okupiranu području – kaže Horvatov odvjetnik Domagoj Rešetar.
U međuvremenu je donesen novi Zakon o lovu, Lovačko društvo Osijek prestalo je postojati, a jedinice od kojih se sastojalo postale su zasebne pravne osobe. Pokrenuo je postupak kako bi se presudom ustanovilo da su nova lovačka društva postala pravni sljednici Lovačkoga društva Osijek.
Spisi u ladicama suda
Tužbu protiv ukupno 18 lovačkih društava osječki je Općinski sud triput odbijao, a Županijski sud predmet je svaki put vraćao na početak uz obrazloženje kako "treba iscrpno raspraviti po kojoj su pravnoj osnovi nekretnine postale vlasništvo lovačkog društva Fazan".
Spisi su sada u ladicama Općinskoga suda. Zdravko Horvat i poslije svega ne gubi nadu. Valute su se nekoliko puta mijenjale, pa i ne zna koliko bi trebao dobiti.
Teško je to, kaže, izračunati i stručnjacima. Kad je zadnji put računao, bilo je to oko 50.000 nekadašnjih njemačkih maraka.
Da je na početku devedesetih imao taj novac, išao bi u Padovu na operaciju, kako je planirao, i danas ne bi, kaže, imao zdravstvenih tegoba.
Propustio dvije godine
– Moram spavati uz otvoren prozor jer u pola noći ostanem bez kisika. Mojoj se supruzi u početku braka najteže bilo naviknuti na to – kaže Horvat.
Najteže mu je, dodaje, kad ga uhvati prehlada, često ima i upale sinusa. Kad bi dobio odštetu, otišao bi na nove operacije. Uzda se u međunarodni sud za ljudska prava u Strasbourgu, kojem će podnijeti tužbu zbog dugotrajnosti postupka i tražiti novac od države. Zdravko Horvat oženjen je i ima dvoje djece. Traumu iz djetinjstva pokušava zaboraviti, ali mu razvlačenje po sudu punih 30 godina u tome nimalo ne pomaže. Intenzivno je liječenje, s operacijama svakih nekoliko mjeseci, trajalo gotovo tri godine, uglavnom u Beogradu. Te nesretne jeseni krenuo je u osmi razred osnovne škole, ali se zbog ležanja u bolnici u školske klupe vratio tek dvije godine poslije.
Odbili odštetu obitelji
Filip Hmura, lovac koji je nespretno rukovao puškom, poginuo je u prometnoj nesreći tri mjeseca pošto je ranio dječaka. U početku je, kaže Horvat, odšteta tražena i od njegovih nasljednika, ali sud je to odbio.
Jos jedna ruzna prica iz Hrvatske