U ponedjeljak i utorak u Bruxellesu će biti održan sastanak Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira, kojemu će prisustvovati i predstavnici vlasti u Bosni i Hercegovini, predvođeni Predsjedništvom i premijerom BiH.
Dosta toga napisano je i rečeno o tome sastanku, a gotovo sve se ticalo budućnosti Ureda Visokog predstavnika (Office of the High Representative - OHR). Međutim, naglasak bi ustvari trebao biti na budućnosti Bosne i Hercegovine. Perspektiva četiriju milijuna građana ove zemlje beskrajno je važnija nego perspektive jedne međunarodne organizacije.
Razmislimo što budućnost nosi Bosni i Hercegovini pa onda pogledajmo na koji način će odluke koje će biti donesene sljedećeg tjedna u Bruxellesu pomoći da se osigura da budućnost ove zemlje ostane svijetla.
Danas je privreda Bosne i Hercegovine u porastu; ona je postala članica Ugovora o slobodnoj trgovini u Srednjoj Europi (Central European Free Trade Agreement CEFTA) te NATO-va programa Partnerstvo za mir; a pregovori o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom gotovo su privedeni kraju.
No, gotovo svi se slažu da velik dio napretka koji je postignut ne bi bio moguć bez jake uloge međunarodne zajednice. Puno više napretka bilo bi postignuto da su se lideri ove zemlje fokusirali na politiku koja bi se zasnivala na pragmatičnom konsenzusu, umjesto što su se upustili u međusobne borbe.
Sudionici sastanka koji će se sljedeći tjedan održati u Bruxellesu moraju odlučiti kako na optimalan način navesti lidere ove zemlje da preuzmu punu, stvarnu odgovornost za funkcionalnu politiku, koju će provoditi tako da građanima što prije donese stvarne prednosti. To će biti suština razgovora u Bruxellesu.
Možda će odluka biti da je najbolji način da se to postigne smanjenje međunarodnog angažmana. Međutim, jasno je da organi ove zemlje moraju prihvatiti bolji pristup demokratskim procesima. Problem vlada koje su se smjenjivale u Bosni i Hercegovini nije u tome što one nemaju ideja, nego što nemaju discipline i pragmatizma da barem neke od svojih ideja pretvore u djelotvornu politiku.
Na primjer, kada je riječ o ekonomiji, kad bi novi organi vlasti bili u stanju donijeti Zakon o Državnom fiskalnom vijeću i državni Zakon o obligacijskim odnosima te uspostaviti centraliziran sustav za nadzor nad bankama što bi se sve moglo napraviti u prvoj polovici ove godine jasno bi dali do znanja potencijalnim investitorima da je Bosna i Hercegovina zemlja u koju vrijedi investirati i otvarati nova radna mjesta. Sve dok se to ne napravi investitori, a s njima i nova radna mjesta, i dalje će ići nekamo drugamo.
Kad bi organi ove zemlje bili u stanju donijeti te zakone, njihov uspjeh imao bi pozitivan uticaj na život ljudi u ovoj zemlji i dugo nakon što pitanje sudbine OHR-a bude zaboravljeno. Glavni razlog za neuspjeh dosadašnjih administracija da politiku pretoče u djelotvorne mjere leži u nefunkcionalnoj prirodi administrativnog i političkog sustava. Bosna i Hercegovina ima previše birokracije, a njezin glomazni administrativni aparat daje premalo rezultata.
Stoga, pored usvajanja novog pristupa vlasti koji bi se zasnivao na konstruktivnoj politici, prioritet za prvu polovicu 2007. mora biti da se pokrenu procesi racionalizacije parlamentarnog sustava, vlada i administracije, da se Ustav Bosne i Hercegovine uskladi s europskim demokratskim normama, a izvršnim organima daju instrumenti da efikasno obavljaju svoj posao.
Na tome se mora raditi zajedno sa združenim naporima da se ispune preostali uvjeti dakle, restrukturiranje policije, reforma javne radiotelevizije i suradnja s Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju - koji će omogućiti potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s Europskom unijom još ove godine. Pitanje suradnje s Haaškim tribunalom i dalje je međunarodna i daytonska obveza BiH, koja neće prestati dok se svi optuženici ne nađu u Haagu.
Želim skrenuti pažnju na ta ključna pitanja upravo zato što će u sljedećih nekoliko dana budućnost OHR-a dominirati medijskim napisima. Budućnost OHR-a je važna, ali pitanje koje je zaista važno je budućnost Bosne i Hercegovine i njezinih građana, te njihovim šansama, kao i šansama njihovih susjeda, za europsku budućnost. Christian Schwarz-Schilling visoki je predstavnik međunarodne zajednice i specijalni predstavnik Europske unije u Bosni i Hercegovini.
