Svečanom akademijom i posjetom mjestu razmjene kod Nemetina bivši logoraši srpskih koncentracijskih logora danas su obilježili Dan sjećanja na zatočenike neprijateljskih logora tijekom Domovinskog rata kao i 25. godišnjicu velike razmjene logoraša po principu „svi za sve“. Toga dana je poslije višemjesečnog zatočeništva razmijenjeno 714 građana Hrvatske koji su bili zatočeni u raznim logorima po Srbiji.
- Hrvatska danas priznaje nešto više od 7.600 logoraša dok naše evidencije govore o oko 30.000 osoba koje su bila zatočene. Prema važećim zakonima status logoraša imaju samo oni koje su popisali predstavnici Međunarodnog Crvenoga križa i koji su bili zatočeni duže od 72 sata. Niti zatočeni i ubijeni na Ovčari nemaju status logoraša jer su bili manje od 72 sata zatočeni, a upravo se u tom vremenu dogodio najveći broj ubojstava, rekao je predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL) Danijel Rehak.
Dodao je i kako je u logorima ubijeno oko 300 ljudi, a da je od trenutka zatočenja pa do razmjene ubijeno čak oko 3.000 ljudi od kojih su neki i danas na popisu nestalih. Rehak kaže i da su hrvatski građani bili odvođeni u 70-ak logora koji su se nalazili na području tada okupiranih dijelova ili u Srbiji. Treba znati i da je UN došao do podatka da je na području bivše Jugoslavije bilo aktivno oko 440 logora. 25 godina kasnije logoraši ipak nisu uspjeli ostvariti svoje zahtjeve za odštetom niti su odgovorni za zatvaranjem i premlaćivanjem odgovarali.
- Pisali smo kaznene prijave, tužbe ali ništa se nije dogodilo. Hrvatske državne institucije nemaju interesa da to riješe, rekao je Rehak.
HDSKL je na današnjoj akademiji radi zasluga kod velike razmjene svi za sve posebnu Plaketu dodijelio predsjedniku Vlade nacionalnog jedinstva Franji Greguriću kojega smatraju jednom od najzaslužnijih osoba zbog kojih je došlo do te velike razmjene u Nemetinu 14. kolovoza 1992. godine. Gregurić je prisjećajući se tih dana rekao kako su početkom kolovoza u Budimpešti održali sastanak sa srbijanskim premijerom Milanom Panićem i generalima JNA gdje je dogovorena razmjena. Kaže kako su razgovori trajali oko 2,5 sata ali i da je u svemu sudjelovao i Međunarodni Crveni križ koji je imao sve dokumentirano u svezi zatočenika,
- Bilo je sporno nekoliko imena ali smo insistirali na razmjeni svi za sve. Na kraju je ukupno razmijenjeno 1860 osoba među kojima su bili i Vukovarci ali i branitelji iz cijele Hrvatske kao i Hrvati i Muslimani iz BiH. Napravili smo veliku stvar, rekao je Gregurić.
Sjeća se i razgovora s Panićem kojega je zamolio i da se JNA povuče iz zaleđa Dubrovnika poslije čega je on nazvao generala Veljka Kadijevića. Ubrzo mu je rekao kako on tune može ništa učiniti i da je nemoćan. Panić je, kako je rekao Gregurić, ubrzo napustio Srbiju jer nije mogao učiniti ništa u režimu Slobodana Miloševića.
Mogli su na obelezavanju robijaskih dana ici za Beograd kao prave hrvatice Severina i Marijana..