Niti jedna od ukupno šest autoškola u Bjelovaru ne pruža mogućnost
polaganja ispita invalidnim osobama, niti raspolažu vozilima
prilagođenima njihovim potrebama. Stoga, visokim troškovima obuke,
bjelovarski invalidi još moraju pridodati i one za putovanje do
Zagreba, najbližeg odredišta za dobivanje vozačke dozvole.
Dvojbene računice
Je li u pitanju sveopća neosjetljivost za ljude s posebnim potrebama,
prevelika ulaganja, ili neisplativost? U bjelovarskom HAK-u se čudi
zašto pokraj pet drugih autoškola takvo pitanje postavljamo baš njima.
Ako se izuzmu svi ostali razlozi, pojašnjava Damir Hodalić, sjedište i
učionice HAK-a se nalaze na prvome katu, što je tjelesnim invalidima
neprihvatljiva lokacija.
U ostalim autoškolama pak pravdaju se visokim troškovima kupnje ili
tehničkih preinaka vozila za obuku, te oskudnim zanimanjem za takvu
vozačku obuku. No kako tehnička preinaka s atestom, po procjenama nekih
instruktora stoji oko osam tisuća kuna, ipak je začudno, kako zbog
takvog iznosa, bjelovarski invalidi po vozačku moraju potegnuti put
Zagreba.
Promjene na vidiku
Kako uskoro tako ne bi trebalo biti, doznajemo od predsjednika gradske
udruge invalida Tomislava Novosela, koji potvrđuje kako se ovoh dana
pregovara s nekim zagrebačkim autoškolama o najmu prilagođenog vozila
za obuku, koje bi se povjerilo nekoj od gradskih autoškola. Usporedno s
tim, u udruzi anketiraju svoje članstvo, te utvrđuje broj potencijalnih
polaznika autoškole.
- Na području grada je 60 tjelesnih invalida u kolicima i svima bi
vozački ispit bio dragocjen - tvrdi Novosel. No, u računici
iznajmljivača, dnevna cijena vozila je 300 kuna, a to se može podmiriti
s ukupnim troškovima obuke od oko 8.000 kuna, što je većini invalida
neprihvatljivo.
Stoga Novosel najavljuje aktivnosti u traganju za sponzorima, čime bi
se polaznicima autoškole osigurale povlastice za najmanje polovicu
ukupnih troškova. Pod tim uvjetima, zasigurno bi bilo i daleko više
polaznika, što govori u prilog tvrdnji kako obuka u Bjelovaru itekako
ima opravdanja.
APSURD