Tradicionalni božićni blagoslov obitelji, prema nekim medijima, čini se da je neuralgična točka a sve zbog milodara koji se tom prigodom daju svećeniku. Posljednjih dana izriču se kvalifikacije, iznose se slučajevi, neki svećenici, kao primjerice don Ivan Grubišić u Splitu, javno se protive odlasku u blagoslov zbog neugodnosti koje pritom imaju zbog novca i najavljuju neki svoj model...
Ekonomisti govore o netransparentnosti crkvenoga novca, novinari spominju "lov na milodare", službene institucije uglavnom se ne oglašavaju, a svećenici u takvim okolnostima ipak obilaze vjerničke obitelji. Zbog novih prilika očito je da se tome treba posvetiti veća pozornost. Inače na temelju nekih poluinformacija i, katkad, loših namjera nastaju nagađanja koja se promeću u tumore.
Ponajprije, božićni blagoslov obitelji nastao je kao plod pastoralne prakse koja je otajstvo Božića željela približiti konkretnim, domaćim prilikama ljudi. Neprocjenjive su duhovne utjehe, pastoralne koristi i osobni dobici s financijskom koristi. Ipak, od starine su se o blagdanu Bogojavljenja iznosile statistike o stanju župa pa bi, vjerojatno, i to mogla biti prigoda da odgovorne ustanove crkvenu, a zašto ne i društvenu javnost, na prikladan način obavijeste o svome financijskom poslovanju, premda ovo potonje prema slovu zakona nisu dužne.
Prema novome financijskom ustroju Katoličke crkve u nas, napušten je tzv. nadarbinski sustav te je prihvaćen novi, solidarniji, koji se ravna prema smjernicama Drugoga vatikanskoga koncila i Zakonika kanonskoga prava.
Taj sustav nije jednostavno ukratko izložiti, no valja reći kako se prema njemu novac koji se daje svećeniku prigodom blagoslova kuća, ali i za ostale usluge kao što su takse, župske pristojbe, nagrade pri vjenčanjima, krštenjima i slično, šalje u biskupijske ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, a odatle se onda solidarno podmiruju troškovi svećeničkih plaća i ostalih troškova u župama i drugim institucijama. Ipak treba reći: milodar koji se prigodom blagoslova obitelji daje svećeniku nije obvezatan i nitko ga nije dužan dati! Milodar nije ni plaća niti naknada.
No budući da postoji i vjernička obveza pridonošenja za crkvene potrebe, pojedine biskupije i crkvene pokrajine određuju visinu godišnje pripomoći koju vjernici mogu dati tijekom cijele godine, ali uvijek prema svojim mogućnostima. Neki su svećenici uveli praksu da se to "podmiri" tijekom blagoslova, što očito stvara pomutnju, pa ne bi bilo zgorega da se tijekom blagoslova ta praksa naprosto ispusti. Valja razumjeti nelagodu pojedinih svećenika zbog vezivanja blagoslova uz novac. Spomenuta inicijativa don Grubišića više reagira na nesporazum i teškoće, no što nudi stvarno rješenje. Htjeli-ne htjeli, proces prelaska iz nadarbinskog sustava u novi očito ne ide bez teškoća. Strpljivosti i mudrosti nam treba.
