- Zbog krize pred dio tvrtki postavlja se dilema smanjiti radno vrijeme
ili otpustiti radnike. Sugeriramo poslodavcima da ne otpuštaju, a
radnike savjetujemo neka ostanu postoji li mogućnost rada u nepunom radnom
vremenu. Nadamo se da je kriza privremena – kaže Blaženka Rogina, iz
Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Varaždin.
Neke su tvrtke zbog recesije smanjile broj radnih sati, a u HZZ-u
spominju varaždinski Boxmark i Vis kišobranarnu te ludbreški Ducati
komponenti.
Oprez s minimalcem
- Bilo je upita, mnogo manjih tvrtki se interesiralo za mogućnost
skraćenja radnog tjedna, no nisu nam poslali povratne informacije, pa
ne znamo u koliko je tvrtki napravljen aneks ugovora zbog radnog
vremena – kaže B. Rogina.
Za tvrtke u kojima su male plaće problem je skraćivanje radnoga
vremena. Smanje li sate rada, a radnike ostave prijavljene u punom
radnom vremenu, moraju smanjiti i plaću. Tada bi bruto plaća iznosila
manje od 2747 kuna, što je minimalna plaća. Iznimka su tekstilna,
drvoprerađivačka i kožarsko-obućarska industrija, u kojima je minimalac
2582 kune.
Pravo na naknadu
- Bolje je prihvatiti i nepuno radno vrijeme nego ostati bez posla jer
radnici stignu u evidenciju nezaposlenih i dobivaju novčane naknade.
Pravo na naknadu ostvaruje se prema godinama staža, a kada se ta
naknada iskoristi, nova se može dobiti tek nakon devet mjeseci rada -
kaže B. Rogina i dodaje da se kod ponovnog obračunavanja naknade ne
uračunava stari staž, kao nekad.
Bolje pola radnog vremena nego završiti na Zavodu
