Nakon što je njezina mlađa sestra s obitelji završila na području koje je bilo pod kontrolom islamskih militanata, Alema Dolemić je prva progovorila o sudbinama žena iz BiH koje se pak danas nalaze u kampovima pod kontrolom sirijsko-kurdskih snaga.Njezina mlađa sestra Adela završila je 2014. godine u Siriji gdje je zajedno s kćeri odvodi suprug Nermin Jahić. Oni su živjeli u Beču samo kako bi se jednog dana javili obitelji iz Sirije.
Za vrijeme tri godine zajedničkog života u Siriji dobili su još dvoje djece. Nermin, koji je dobio ime Ebu Zekerija, poginuo je u veljači 2017. godine, a Adela je završila u tzv. sigurnoj kući s udovicama i djecom ubijenih isilovaca. Zbog nepodnošljivih uvjeta, Adela i njezina obitelj pobjegli su iz posljednjeg ISIL-ova uporišta, sela Baghuz. Švercerima kojima je platila ostavili su nju i djecu usred pustinje gdje su ih pronašli pripadnici koalicijskih snaga. Otkad su ih pronašli, Alema je učinila sve što je mogla kako bi spasila svoju sestru i nećake. Ona je pisala brojnim institucijama u BiH i inozemstvu. Međutim, dobila je nadu tek kad je BiH pristala primiti svoje državljane.
Ove godine, 19.prosinca, stigla je prva skupina povratnika iz Sirije koju je činilo pet boraca, šest žena i 12 djece. Alema je ostala shrvana kad je shvatila da među njima nije njezina sestra i djeca.
– Naše vlasti, naše službe stalno su mi govorile da je ona na popisu i da sigurno stiže. Zato ne mogu sakriti svoje razočaranje. Najgore mi je od svega što sam ja sestri stalno davala nadu i govorila da je na listi, pa čak i onda kada ih u kampu Roj nisu pročitali među pet žena i djece za deportaciju. Ja sam je tada smirivala, govorila da mora biti neka pogreška, da ima još vremena. Pa naše službe su meni do posljednjeg dana govorile da ona stiže, iako sam ja već znala da nije tako. Lagali su me – kazala je Alema, koja je kazala da je to puno teže podnijela sestra, piše Slobodna Dalmacija.
– Čule smo se dan nakon deportacije. Tek tada je smogla snage da nešto progovori. Tog dana kada je shvatila da neće biti na popisu, pala je u krevet i 24 sata nije dolazila sebi. To mi je prenijela jedna žena koja tamo s njom boravi. Ovo je njoj i djeci već treća zima pod šatorom, bez ikoga svoga – veli Alema i dodaje: – Napravljena mi je velika nepravda. Možete samo pretpostaviti kako se osjećam. Moja sestra koja je 2017. godine pobjegla od ISIL-a ostavljena je i dalje u logoru, a dovode one koje je trebalo za rukav vući da iziđu iz Baghuza. Osim toga, zašto prvo nisu doveli žene i djecu, pa tek onda muške borce? Gdje je tu pravda?
Nakon što njezina sestra nije deportirana, Alema je zaprijetila tužbom protiv države, te kako je navela ona ozbiljno razmišlja o tome.
– Neka se svako vrati i odgovara za ono što je učinio. Njih okrivljuju što su otišli, pa su samim tim i krivi. Moja sestra zna da je pogriješila. Pa zato je i pobjegla, predala se Kurdima. Ja samo živim za trenutak kada ću zagrliti nju i djecu. Znam da će za sve trebati vremena, ali ja ću uvijek biti uz nju – poručuje Alema Dolamić, piše Slobodna Dalmacija.
Da je imala pravu obitelj vjerovatno nikad nebi niti otisla a da na svijetu ima pravde svim pripadnicima ISILA bi se odredila smrtna kazna!! Moze li ijedan novinar napisat kakva je razlika izmedju zlocina S.Huseina i ISILovaca? Vidjeli smo,sadama su smakli vjesanjem