Blagdani su iza nas i vraćamo se ustaljenim poslovima. Mnogi su od nas
ovih uskrsnih blagdana pobjegli nekamo gdje su mogli imati više mira i
tišine. I liturgija nam je pružila ugođaj svete opuštenosti. Blagdani
imaju i neku terapeutsku ulogu jer nas, iz dnevnih ritmova, vraćaju
istinama koje u nama ne može ugasiti ni posao, ni zabava, ni buka u
kojoj živimo.
Buke je bilo oduvijek, no danas ona poprima velike razmjere. Pretrpani
gradovi, velik promet, decibeli u kafićima i na javnim mjestima...
Odakle toliko buke i što iza nje stoji? Milan Kundera u "Knjizi smijeha
i zaborava", kaže: "Cijeli se čovjekov život među ljudima sastoji od
borbi za tuđe uho." Čini se da je zaista tako. Mnogo buke možda
proizlazi iz čovjekova vapaja da ga netko čuje.
Pa i kad galami, kad nosi masku, kad se skriva iza uspjeha, titula,
osmijeha, kriminala ili vapaja, kad govori o svemu i svačemu i kad
nikako da se izgovori, čovjek ipak želi istisnuti neku svoju istinu i
želi da netko čuje. Što manje uspijeva, to više buke proizvodi i treba.
U borbi za tuđe uho katkad pravimo odviše buke ili se njome kušamo
prevariti. Psalmist bi rekao: "Samo je u Bogu mir, dušo moja!", a Isus
poziva: "Dođite k meni, svi vi izmoreni i opterećeni i ja ću vas
odmoriti!" Dobro je da postoje blagdani. Vraćaju nas Bogu, nama i
bližnjima.
Večernji brevijar
Borba za uho
