Otvorio sam novine i otkrio da mi je djedovina na bubnju! Najbolje da
ih odmah zatvorim, bilo je prvo što sam pomislio. Tako sam i učinio. S
otvaranjem došlo, sa zatvaranjem otišlo: kad sam ih ponovo otvorio,
oglasa o prodaji pradjedovskih posjeda nije bilo. Uh, dobro je, samo mi
se pričinilo! Odahnuo sam i nastavio listati. Što je bila velika
pogreška, jer oglas me dočekao nekoliko stranica dalje. Ipak ode
stečevina predaka!
Hrvatska banka za obnovu i razvitak oglasila je 26. 7. "usmenu javnu
dražbu radi prodaje nekretnina i to: 1. Izvanknjižno vlasništvo društva
LIKA d.d., Donji Lapac, Boričevac bb... koje nekretnine u naravi čine:
1.1. Stočna farma Boričevac... 1.2. Klaonica Boričevac". Zainteresirani
kupci oglašenih nekretnina, "Stočne farme Boričevac" i "Klaonice
Boričevac", koje "u naravi čine" posjedi što su ih moji roditelji i
drugi Boričevljani, njihovi roditelji, djedovi, pradjedovi i ini preci
stjecali i obrađivali stoljećima, a koje nikad nikome nisu ni prodali
ni darovali, svoje ponude mogu dati 17. 8. u 9 h, "u zgradi Trgovačkog
suda u Karlovcu, Trg Josipa Broza Tita 1/III, soba br. 340". "Utvrđena
vrijednost" boričevačke djedovine nije velika, nešto manje od trinaest
milijuna kuna.
Kad sudac za deset dana na Trgu Josipa Broza Tita u Karlovcu utvrdi tko
je za Boričevac dao najviše, udarit će drvenim čekićem o stol i
oglasiti da je dražba završena. Predstavnici Hrvatske banke za obnovu i
razvitak, "razlučnog vjerovnika" Like d. d., razdragano će prići
sretnom kupcu i čestitati mu na dobrome poslu!
Na poslu koji je, što je Hrvatska banka koja se bavi obnovom Hrvatske
morala znati, započet prije točno 65 godina. Na kraju srpnja i početku
kolovoza 1941. u Boričevcu, selu u neposrednom susjedstvu Donjeg Lapca,
pojavili su se "poduzetnici" s crvenim zvijezdama i kokardama.
Predvođeni komunističkim agitatorom Polovinom i kraljevskim
generalštabnim majorom Rašetom, složno su klicali "kralju Petru
Karađorđeviću" i "otadžbini Srbiji".
Opljačkali su i zapalili Boričevac i tako stvorili uvjete za osnivanje
stočne farme i klaonice. Većina je seljana pred tim gospodarskim
pothvatom pobjegla u nedaleki Kulen Vakuf u Bosni, a oni koji su
ostali, uglavnom starci i nemoćnici, skončali su u poduzetničkom
plamenu. Od nekoliko stotina kuća, pošteđene su samo dvije kuće
boričevačkih pravoslavaca, obitelji Vučković.
Izbjegli Boričevljani vjerovali su da će se brzo vratiti. Nisu se
vratili nikad, a i neće, jer ono što su 41. započeli Polovinini i
Rašetini poduzetni ustanici, uskoro će se završiti na Trgu Josipa Broza
Tita u Karlovcu, udarcem dražbovnog čekića. Hrvatska banka dobit će
trinaest milijuna, a raseljeni Boričevac posljednji čavao u svoj sanduk
obnove i razvitka.
Zatvorite, dragi čitatelju, ove novine, možda je sve ipak pričin.
GOST SURADNIK
