Nakon proglašenja hrvatske samostalnosti eksplodirala je potražnja za božićnim drvcima da bi se nakon dvadesetak godina više nego prepolovila, tvrdi Đuro Jendrijev, šef Zajednice udruga proizvođača božićnih drvaca Hrvatske.
– Zadnjih godina proda se oko 250.000 komada drvaca, a početkom devedesetih tržište se naprosto nije moglo nahraniti. Potražnja je bila veća od pola milijuna komada, a domaće proizvodnje gotovo i nije bilo. Možda bi se na temelju tih podataka moglo zaključiti da je u Hrvata pomalo splasnuo domoljubno-vjerski zanos koji je zavladao nakon osamostaljenja – veli Jendrijev.
U dvadesetak godina situacija se potpuno preokrenula – došlo je do hiperprodukcije domaćih drvaca, što je uz konstantan uvoz prenapučilo tržište, a i cijene su pale te su se one u maloprodaji i veleprodaji gotovo izjednačile. Trenutačno se uzgojem drvaca u Hrvatskoj bavi oko 1200 proizvođača, pretežno malih, kojima to nije jedini izvor prihoda. Jedan od njih, Bjelovarčanin Božidar Graber, koji u rasadniku ima oko 1000 običnih smreka spremnih za plasman, ove godine prvi put nije pomladio nasad.
Od toga se ne može živjeti
– Unatrag dvije-tri godine iznimno je teško prodati drvca. Morate znati da je ovo jako rizičan posao jer uzgoj smreke traje pet godina, jele i dvostruko dulje, a onda dođete u situaciju da kupaca nema. Osim toga, u razdoblju uzgoja postoje rizici od suše ili prevelike vlažnosti tla, što će opet uništiti proizvodnju – kaže Graber. Domeće kako je primjetan trend okrupnjivanja proizvodnje i da mali proizvođači poput njega pomalo izumiru.
– Od tog posla nije moguće živjeti. Cijena obične smreke u rasadniku iznosi 30 do 40 kuna, a na tržnici 70 do 100 kuna, ali ondje plaćate i zakup prodajnog mjesta. Lako je, znači, izračunati kolika je zarada ako prodate 100 božićnih drvaca. A prodati ih i nije toliko lako – rekao je Graber.
Jendrijev kaže da je šansa za hrvatske proizvođače u izvozu jer naša božićna drvca u kvaliteti nimalo ne zaostaju za onima iz Mađarske, Njemačke i Danske, odakle se najčešće i uvoze. Dosad nisu mogli računati ni na kakve državne poticaje, a nema naznaka da će ih biti.
– Mi u Zajednici udruga apeliramo na domaće potrošače da kupuju domaća drvca jer će za manje novca dobiti jednako kvalitetnu robu, uz jednu bitnu prednost. Drvca koja se uvoze sijeku se čak i prije blagdana Svih svetih, što znači da će im mnogo brže otpasti iglice nakon što ih kupac unese u kuću. Osim toga, kupnja domaćih drvaca izravno utječe na rast hrvatskog BDP-a jer proizvođači državi plaćaju poreze na repromaterijal, rad i proizvod – objašnjava on i preporučuje da se drvce u kuću unese na sam Badnjak te se stavi u posudu s vodom, kako bi što dulje očuvalo svježinu, jer će ugođaj tako biti najbolji.
Različito od regije do regije
Cijene božićnih drvaca ovise o njihovoj kategoriji, ali i znatno variraju od regije do regije. Jendrijev najavljuje da bi se one ove godine trebale kretati u rasponu od 30 do 100 kuna za najjeftiniju običnu smreku te od 100 do 200 kuna za srebrnu smreku, dok su egzotičnije vrste poput normandijeske ili koloradske jele skuplje od 200 kuna.
>> Bacanje božićnog drvca može ozlijediti i prolaznike i oštetiti vozila
>> Strojna obrada Đure Đakovića proizvodit će i 'božićna drvca'
sva sreća da uvozimo boriće - inače bi ove naše domaće plaćali po 300 kn